Nazad na sadržaj

Svet Robert Džordanovog

 

Točka Vremena

 

od Roberta Džordana 

 

i Terese Paterson

Prevode: Janic, Ajdin i Madwolf

Lektori: 4th Dimension i iceman

Test čitač: nensi


Sadržaj do sada prevedenog:


Prva strana (provereno)


Predgovor


Točak i moć

Poglavlje 1: Točak i Šara

Poglavlje 2: Moć i istinski izvor


Doba legendi

Poglavlje 3: Doba legendi

Testiranje sposobnosti u Dobu legendi

Poglavlje 4: Pad u Senku

Poglavlje 5: Mračni i muški Izgubljeni

Šai'tan

Gospodari straha

Izgubljeni

Išmael

Aignor

Blatamel

Samael

Rafhvin

Be'lal

Demandred

Asmodean

Poglavlje 6: Izgubljene i Prijatelji mraka

Lanfear

Grendal

Semirhejdz

Mesana

Mogedijen

Osan'gar i Aran'gar

Prijatelji Mraka

    Poglavlje 8: Slamanje sveta  



Druga strana (neprovereno)


Svet od slamanja

Poglavlje 9:Osnivanje Bele kule

Poglavlje 10: Uspon i pad Deset Nacija

Poglavlje 11: Drugi Zmaj i uspon Artura Hovkvinga

Poglavlje 12: Vladavina Visokog Kralja

Poglavlje 13: Stogodišnji rat

Poglavlje 14: Nova era

Aielski rat  


Svet točka

Poglavlje 15: Svet posle Slamanja

Svet

Glavni kontinent

Seanšanski kontinent

Zemlja ludih


Treća strana (neprovereno)


Poglavlje: 16 Šara

Zemlja barijera

Opasna trgovina

Vladari i vlada

Ajad

Manifestacija sudbine

Ropstvo

Poglavlje 17: Seanšan

Jedna nacija

Vezivanje moći

Klasna podela

Carska kontrola

Seanšanska čast

Carka bezbednost

Povratak

Poglavlje 18: Egzotične životinje Seanšana

Torm

Korlm

Lopar

Grolm

Raken

To'raken



Četvrta strana (neprovereno)


Poglavlje 20: Aijeli

Pustara

Istorija Aijela

Prva podela

Druga podela

Device koplja

Dar vode

Ruidean

Nasleđe Ruideana

Rast Aijelskih klanova

Kodeks časti i dužnosti

Mudre

Aijelska kultura

Krvno srodstvo Aijela

Zalutali

Poglavlje 21: Ogijeri  

Steding 

Istorija  

Način života  

Poglavlje 22: Putevi  

Poklon  

Putna kapija 

Unutar puteva  

Izmetanje puteva  

Poglavlje 23: Tel'aran'riod  

Svet snova 

Stupanje u Tel'aran'riod 

Drugačija stvarnost 


U zemlji

Poglavlje 24: Bela kula

Aes Sedai

Politička snaga kule

Poseban soj

Talenti

Postati Aes Sedai

Zaštitnici

Hijerarhija Bele kule

Sedam Ađaha

Uhode i doušnici

Bela kula

Biblioteka

Tar Valon

Poglavlje 25: Deca svetla

Istorija

Svrha

Šaka svetla

Gospodari uhoda

Organizaciona struktura

Poglavlje 26: Oružane snage u poznatim zemljmama

Nacionalne armije

Redosled u komandovanju

Družina Crvene šake

 


Predgovor


Ova kompilacija istorije, geografije i sociologije sveta koristi podatke koji potiču iz dokumenata koji datiraju od najranijih o Dobu legendi do današnje ere.

Ima malo pouzdanih izvora. Skoro svi dokumenti koji potiču iz vremena pre Stogodišnjeg rata su preživeli jedino kao kopije, ili kopije kopija td., i prema tome je moguće da sadrže greške u prepisu. Samo nekoliko čitavih knjiga i rukopisa bilo koje vrste je preživelo od Stogodišnji rat. Izvora iz ranijeg perioda od Troločkih ratova do Stogodišnjeg rata ima još i manje. Svi podaci iz vremena od Slamanja pa do Troločkih ratova su dobijeni iz delova rukopisa različitih veličina a ponekad čak i iz rukopisa koji strane po redu. Još nisu pronađene knjige ili manuskripti koji potiču od pre Slamanja. Svi podaci o Dobu legendi se zasnivaju na rukopisima iz prvih nekoliko vekova posle Slamanja, kada su pisci mogli još naći izvore koji su ga preživeli.

Kad god je to bilo moguće podaci o nečemu bi makar bili delimično proveravani upoređivanjem sa spisima koji potiču iz istog vremena, ali što je stariji dokument, teže je odredit tačnu starost njegovih strana.

Neki problemi proizilaze ne iz starosti dokumenta ili iz problema vezanih za potvrđivanje njihovog sadržaja već iz problema sa prevođenjem, zato što su stariji dokumenti većinom pisani na Starom jeziku. Unutar Starog jezika, kao što svi učenjaci znaju, reči imaju više različitih značenja, a značenje nekih reči se promenilo poprilično tokom vremena.

Autori se nadaju a će im čitaoci oprostiti na povremenim nepreciznostima koje se mogu naći na ovim stranicama, i nadaju se da će čitaoci uživati u ogromnor raznovrsnosti i energiji koja je zaveštanje Velike šare i Sveta Točka

 


Točak i moć


Poglavlje 1

Točak i Šara


 

"Točak se okreće i Doba dolaze i prolaze ostavljajući za sobom sećanja koja prerastaju u legende. Legende blede i postaju mitovi, a i oni budu davno zaboravljeni kada ponovo naiđe Doba koje ih je izrodilo I tako počinje svaka saga unutar sveta Točka. Unutar univerzuma u kojem je glavni faktor kontrole Točak Vremena i Velika šara koju on tka. Šara u kojoj se svetlo i tama, dobro i zlo, muškarac i žena, život i smrt, bore za ravnotežu unutar tkanja sudbine.

Šta je Točak vremena? Zamislite veliki kosmički razboj u obliku Točka sa sedam paoka, koji se polako okreće kroz  večnost, tkajući tkivo univerzuma. Točak, postavljen od strane Tvorca, predstavlja samo vreme, zauvek će se okretati. Tkanje koje on tka je sačinjeno od niti života i događaja, utkanih u kreaciju, Velike šare, koja predstavlja celo postojanje i stvarnost, prošlost, sadašnjost i butućnost.

U granicama uticaja ove Čipke Doba nisu samo zemlja i kamen materijalnog sveta, nego i drugi svetovi i univerzumi, druge dimenzije, druge mogućnosti. Točak dodiruje šta se može desiti, šta se moglo desiti, i ono što jeste. Dotiče svet  snova kao i svet budni svet.

U ovom svetu ne postoji jedan početak i jedan kraj, jer svaki paok velikog Točka predstavlja jedno od sedam Doba, koja blede u prošlost i vraćaju se ka budućnost prilikom okretanja Točka, a pri tome struktura svakog doba menja samo svoju šaru i tkanje sa svakim prolazom. Sa svakim prolaskom Doba se sve više razlikuju od osnove. Za svako Doba postoji zasebna i unikatna šara, Šara Doba, koja stvara tkivo stvarnosti tog Doba. Dizajn te šare je određen od strane Točka i može biti promenjen samo delomično od strane onih čiji su životi utkani u to tkanje.

Niko ne zna dužinu perioda koji je potreban za obrt Točka niti je tačno određeno trajanje Doba. Samo je sigurno da će se ono što je bilo vratiti, poslije što izblijedi iz ljudskog pamćenja i legendi. Ipak, ovo znanje stvara osnovu filozofije i istorije poznatog sveta. Ne postoje završetci, čak ni smrt nije konačna unutar okreta- nja Točka. Reinkarnacija je jednostavno deo stanja stvari u tom svetu. U proročanstva se veruje i na njih se obraća pažnja jer ona jednako govore o tome kako je bilo i kako će biti. Jedino pitanje je kada i na koji način će se proročanstva ostvariti.

U takvom svetu su promene jednostavno predodređeni deo mehanizma. Samo nekoliko osoba, nekoliko posebnih duša bolje znanih kao ta`vereni, mogu da učine da se struktura šare savija oko njih, menajući tok tkanja. Ovi ta`vereni bivaju utkani kao ključne niti oko kojih se upliću okolne niti života, a u nekim slučajevima sve niti života, i utkani su tako da stvore promenu. Ove ključne niti obično izazivaju veće promene u Šari Doba. Ovakve bitne promene su zvane, na starom jeziku ta`maral`alien, ili u prevodu  “Mreža sudbine”.

Čak su i ta`vereni i Mreža sudbine, ispletena oko njih, su istkani od strane Točka i Velike Šare. Veruje se da Točak ponovo upliće ta`verene kada tok tkanja odluta od osnovne Šare. Promene koje se dešavaju oko njih, iako obično veoma drastične i potresne za one koji žive u tom Dobu, smatraju se posledicama samokorekcionog mehanizma Točka. Što je promena potrebna da bi se Šara dovela u ravnotežu veća, to je više ta`verena utkano u svet.

Veliki Točak je srce svog vremena. Ali je čak i Točku potrebna energija kako bi održavao sebe, a i šaru. Ova energija potiče od Istinskog izvora iz kog može biti povučena Jedna moć. Istinski izvor i Jedna moć oboje su sačinjeni od dva konfliktujuća, ali ipak komplementna dela: saidina, muške polovine, i saidara, ženske polovine. Radeći zajedno i jedno protiv drugog unutar Istinskog izvora, saidin i saidar su oni koji pokreću Točak Vremena.

Jedine poznate sile izvan Točka i Šare su Tvorac, koji je oblikovao Točak, i Jednu moć koja ga pokreće—a takođe i isplanirao Veliku Šaru—i Mračni koji je zarobljen izvan šare od strane Tvorca u trenutku stvaranja. Niko unutar šare nije u stanju da uništi Točak i promeni sudbinu Velike Šare. Čak i oni koji su ta'vereni ne mogu u potpunosti promeniti tkanje. Veruje se da ukoliko pobegne iz svog zatvora, Mračni, pošto je on sila izvan stvaranja, biće u mogućnosti da preuredi Točak i sav svet prema svojoj slici. Prema tome, svaka osoba, a posebno ta`vereni, moraju da se bore kako bi postigli njegovu ili njenu najbolju sudbinu i tome osigurali ravnotežu i očuvanje Velike Šare.

 


Poglavlje 2

Moć i istinski izvor  


Istinski izvor je sastavljen od dva komplementarna dela: saidina, muške polovine, i saidara, ženskog dela. Svaki od njih ima sopstvene prednosti i nedostatke, i u isto vreme rade zajedno i jedno protiv drugog. Samo žene mogu da dotaknu saidar, i samo muškarci saidin. Obe polovine ne mogu da osete drugu polovinu Izvora osim osim kao neku negaciju ili nedostatak. Čak i metode kojima muškarci i žene upotrebljavaju Jednu moć koje proizilazi iz Izvora su u potpunosti različite, stoga da žene ne mogu da nauče muškarce da koriste Moć, i obrnuto.

U nekim Dobima, kao što je Doba  legendi, muškarci i žene su koristili nadopunjujuće delove Moći kako da ostvarili zajedno ono što jedna Moć sama nebi mogla ostvariti. U sadašnjem Dobu, deo Moći, muška polovina je ukaljana, zbog čega muškarci koji usmeravaju saidin sa vremenom polude i neizbježno izazovu razaranje koristeći Moć ukoliko ih neko pre toga ne smiri ili ne ubije.

Većina ljudi ne može da oseti Istinski izvor, čak iako ta energija može biti manifestovana svuda oko njih. Samo mali deo populacije, oko 2 do 3%, u stvari ima mogućnost, da jednom kada nauče, da dođu u kontakt i crpe Jednu moć, a danas većina njih nije u stanju da koristi tu energiju na pravi način. Čin crpljenja i vladanja tokom Jedne moći iz Izvora, zove se usmeravanje.

Usmeravanjem se crpe niti Jedne moći, i koriste se ili pojedinačno ili kombinovano u tkanju da bi izvršio određeni zadatak. Postoje pet različitih niti Jedne moći, koje su poznate kao pet Moći. Nazvane su prema tome kojim elementima i energijama se njima upravlja: Zemlja, Vazduh (takođe znan kao Vetar), Vatra, Voda i Duh. U mnogim slučajevima potrebna je samo jedna od ovih Moći da bi se izvršio određeni zadatak. Tkanje Vatre će upaliti sveću ili kontrolisati vatru. Ali neki zadaci zahtevaju više od jedne od pet Moći. Na primer, ko želi da kontroliše vremenske uslove, mora da istka tkanje upotrebljavajući Vazduh, Vodu i Duh.

Ko god ume da usmerava jači je u jednoj ili dve Moći, ali zato može da im fali snage u nekim od ostalih. Recimo, ako je neko vičan usmeravanju Vetra, može biti u nemogućnosti da usmerava Vatru, ili može biti slab u Zemlji, ali je podjednako dobar u Vazduhu i u Duhu. Neki retki slučajevi su mogli da budu veoma spretni u kontrolisanju tri Moći, i u još ređim slucajevim četiri. Još od Doba legendi, niko nije bio jak u svih pet Moći. Čak i tada takve osobe su bile retke.

Jačina u Moći varira od jednog korisnika do drugog, i od žena do muškarca. Koristeći izvestaje iz Doba legendi (do sada jako malo informacija postoji o koriščenju saidina), moguće je izraziti neke činjenice  o snazi muškaraca i žena u Moći. Uglavnom muškarci su jači u Moći od žena—to jest mogu da upravljaju većom količinom Moći od njih—iako je sigurno bilo žena koje su relativno bile jake, kao i muškaraca koji su u odnosu na žene bili slabi. Isto tako, neki od muškaraca su bili spretnji u tkanju ali su ih generalno žene nadmašivale u ovome. Muškarci su obično jači u Zemlji i Vatri a žene u Vodi i Vazduhu. U Duhu su polovi bili izjednačeni. Naravno bilo je onih koji su prdstavljali izuzetke, ali oni su bili toliko retki da su Vatra i Zemlja postale poznate kao muške a Voda i Vazduh ženske Moći. Čak i danas žene su najače ili u Vazduhu ili Vodi ili oba. Zbog ovoga je najverovatnije poznata poslovica među ženskim usmerivačima koja glasi “Nema kamena tako čvrstog da ga voda i vetar ne mogu istrošiti, niti vatra tako jaka da je voda ili vetar nemogu ugasiti“. Slična izreka među muškim usmeravačima je izgubljena.

Od malog procenta ljudi koji mogu da usmeravaju, većini je taj dar nije urođen. Obično se javlja u ranoj mladosti ili početkom sredovečnosti, iako se kod žena javlja ranije nego kod muškaraca. Ovih nekoliko talentovanih individua će početi da usmerava sa ili bez pomoći, ma šta oni želeli. U većini slučajeva nisu svesni šta rade. Za takve ljude dodir sa Istinskim izvorom i usmeravanje je prirodno ali i potencijalno smrtonosno.

Koliko se zna, Jedna moć nije živa, već je prirodna energija koja je ograničena samo snagom ili istrajnošću usmeravača. Jedno upozorenje mora biti naglašeno, koriščenje Moći izaziva zavisnost od nje. Jedno od urođenih opasnosti vezanih za usmaravanje je mogućnost da usmeravač potegne više nego što može da primi ili da poteže Moć prečesto. Ovakva nepoštovanja pravila izazivaju teške posledice po telo i um.

Crpljenje saidara i usmeravanje bez da ih neko vodi izaziva smrt kod četiri od pet žena kod kojih je ta mogućnost urođena. Ova smrt se javlja u obliku neizlečive bolesti koja iscrpljuje životnu energiju žrtve. Oni koji prvi dodir sa Moći ostvare nenamerno u tom trenutku ne osete gotovo ništa, ali posle deset dana trpe poprilično nasilnu reakciju na kontakt. Reakcija retko kad traje duže od par sati. Glavobolja, hladnoća, groznica, onesvešćenost, malaksalost, slabljenje koordinacije su samo neki od uobičajenih simptoma koji se obično manifestuju u isto vreme ili jedni za drugim.Ovakvi efekti dolaze sve brže sa svakim kontaktom sve dok se ne dese u isto vreme, posle ovoga oni se više ne javljaju ali ako nije savladana neka kontrola smrt je neizbežna. Neke žene prežive godinu dana, a neke čak neke pet ali one sve umiru ako ne uspostave kontrolu koju je skoro nemoguće uspostaviti bez pravilnih upustava. Poslednji dani su obeleženi užasnim grčevima i vriscima agonije. Kada se uđe u poslednji stadijum, ni Jedna moć vam ne može pomoći. (tako je deco ne radite to kod kuće :) prim. lekt.)

Ove žene često nazivane divljakušama, koje uspiju da obuče sebe kako da upotrebljavaju Moć, obično razviju mentalni blok, najvjerovatnije kao deom mehanizma za preživljavanje koji im onemogućava da dosegnu puni potencijal. Neki smatraju da su ovi blokovi delomično prouzrokovani javnim žigosanjem usmeravača, kao nevoljnošću da se sebi prizna činjenica da mogu da usmeravaju. Ovakvi blokovi mogu biti slomljeni uz pomoć nekoga ko je pravilno obučen. Ako se blok slomi, nosioci bloka postaju jedni od najačih usmeravača. Mnogi od onih koji su naučili da upravljaju Moći na pravi način preko učitelja, nipodaštavaju one koji su sami sebe naučili koristeći reč divljak/uša kao pogrdni termin kako bi prikazali da je njihov talent nepredvidljiv i divalj kao divlja životinja.

Čak i oni koji su trenirani, doživljavaju dozu rizika kad god usmeravaju. Ako žena crpi mnogo saidara ili ga uzima često, može doći do sagorevanja ili preopterećenja što za posledicu ima trajno gubljenje mogućnosti usmeravanja ili u gorim slučajevima smrt. Ukoliko usmeravač ne može da iskontroliš sopstveno tkanje može izazvati sopstvenu smrt i naneti povrede okolini.

Od Slamanja pa do prije nekoliko svi muškarci rođeni sa mogućnošću su po definiciji bili "divljaci"1, pošto nije bilo nikoga da ih nauči. Čak i sad od osnivanja Crne kule ako prežive inicijalni dodur sa saidinom osuđeni su da nekad polude. Iz tog razloga da bi se postarali da se užasi Slamanja ne ponove je Crveni Ađah Aes Sedai posvećen prona- laženju i smirivanju svih muškaraca koji mogu a usmeravaju.

Pre Slamanja Sveta muškarci sa urođenom mogućnošću usmeravanja suočavali su se sa istim rizicima kao i žene. Posto je rupa zatvorena, to se promenilo. Mračni je u poslednjim trenutcima bitke zadao kontraudarac koji je ukaljao mušku polovinu Jedne moći. Od Vremena Ludila koje je posle toga usledilo, nijedan muškarac nije bio u mogućnosti da usmerava saidin bez da neizbežno sa vremenom siđe sa uma. Čak i oni koji su uspeli da se nauče kontroli, umiru od bolesti koja ih je polako razarala, praktično su istrule živi. U svakom slučaju, opasnost za okolinu muškarca koji ume da usmerava je velika. Oni koji su dovoljno poživeli da polude, obično bi završili tako što bi upotrebili uprljani saidin za užasne stvari obično uništavajući sve i svakoga oko sebe. Tokom Slamanja sveta takvi ljui su u potpunosti uništili svet i njegovu civilizaciju. Zbog ovakve opasnosti muškarci nisu ohrabrivani da nauče da usmeravaju. Oni koji nauče ili to pokušaju bivaju lovljeni i načinjeni bezopasnima ili ubijeni.

U Doba legendi proces kojime bi se muškarcu ili ženi oduzela mogućnost usmeravanja zvao se “odsecanje", kao u “odsečen od istinskog izvora“. Danas taj proces se naziva drugačije u zavisnosti dali se to obavlja na muškarcu ili ženi.

Odsecanje muškarca od Istinskog izvora zove se smirivanje. On i dalje može da oseća Moć, ali nisu u mogućnosti da ostvare kontakt sa saidinom. On je u tom slučaju bezopasan, takoreći smiren. Ako je smiren na vreme, ludilo i iscrpljujuće bolesti su zaustavljene, a smrt od ludila u truljenja je preduhitrena. Nažalost, svi oni koji su smireni, gube volju da žive zbog gubitka kontakta sa Izvorom moći. Obično padaju u duboku depresiju i izvršavaju samoubistvo ukoliko im to nije onemogućeno, tj. ako nisu pod prismotrom. Oni koji neuspiju da se ubiju obično požive godinu ili dve ali bez volje za životom njihovo telo jednostavno mre.

Za žene, ovakav zahvat uklanjanja mogućnosti usmeravanja zove se umirivanje. Ako je mogućnost izgubljena slučajno, onda se kaže da je ona sagorela, iako se termin umirivanje takođe za to često koristi jer je nestalo preciznih reči za to sa ispadom Starog jezika iz upotrebe. U svakom slučaju posledice umirivanja i sagorevanja su slične. Umirena žena, kao i smireni muškarac, su odsečeni od Istinskog izvora, i muči ih primamljivost Istinskog izvora koji više ne mogu dotaći. Žena koja sagori niti može da oseti Moć, niti može da je usmerava. Umirivanje je obično kazna za zločine, dok sagorevanje izaziva pogrešna upotreba ili usmeravanje previše Moći, ili usled poraza  usled napada od strane mnogo jače Moći tokom usmeravanja. Smatra se da i muškarci mogu da sagore.

Kao i muškarac koji je smiren, žena koja je umirena gubi volju za životom.U stvari manje se zna o njima no o miškarcima koji bivaju zadržani sve dok ne umru. Žena koja je sagorela ili je umirena, obično beži što dalje moguće od žena koje i dalje usmeravaju. Žene koje mogu da usmeravaju, retko kada traže umirene ili izgorele žene, pod izgovorom da ne žele da ih muče podsećajući ih na mogućnost koju su izgubile, ali treba takođe primetiti da žene koje i dalje mogu da usmeravaju se osećaju nelagodno ili čak fizički bolešljivo pri samoj pomisli na sudbinu koju su te druge žene doživele, a koja bi se i njima mogla desiti.Vlada mišljenje da umirene žene jedino uspevaju da prežive ukoliko nađu nešto da time popune prazninu koju joj je ostavila Jedna moć. Samo retke uspevaju u tome da nađu nešto dovoljno jako da se na to fokusiraju.

Svi spisi insistiraju na tome da je nemoguće izlečiti smirivanje i umirivanje, ali kolaju glasine o delomično uspešnim lečenjima izvršenim korišćenjem svih niti Moći. Istorijski pak gledano gubitak mogućnosti usmeravanja je neopoziv. Čak i u Doba legendi, kada su podvizi koji su danas nepojmljivi bili svakidašnjost, odsecanje je smatrano neopozivim, i da je van svake mogićnosti Lečenja.

Jedan od načina koji služe kao preventiva gubitka Moći je upotreba angreala i sa`angreala, predmeta napravljenih u Dobu legendi a možda i ranije, koji podspešuju usmeravačevu mogućnost crpljenja i fokusiranja Jedne moći. Angreal omogućava usmeravaču da podnese veću količinu Moći no što bi to bilo bezbedno po njega bez pomoći. Sa'angreali su slični angrealima ali jači. Postoje poprilične razlike između angreala i sa'angre- ala ali uopšteno govoreći Moć koja se može koristiti uz pomoć sa'angreala u poređenju sa Moću koja se može koristiti uz pomoć angreala stoji u istoj srazmeri kao Moć uz upotrebu angreala u odnosu n količinu moći nepopomognutog usmeravača. Angreali i sa'angreali bi tokom proizvodnje bili kodirani tako da ih može koristiti muškarac ili žena. Postoje glasine o angrealima i sa'angrealima koje mogu koristiti muškarci i žene, ali te glasine su i dalje nepotvrđene.

Samo nekoliko angraela je preživelo od Doba legendi, a još manje daleko moćnijih sa`angraela. Umeće njinjihovog pravljenja je izgubljeno prilikom Slamanja sveta.

Najači ikada napravljeni sa'angreali su dve gigantske statue, jedna u obliku muškarca a druga u obliku žene. Napravljeni su tokom Rata moći i da bi se koristili, od strane tima sačinjenog od muškarca i žene, što je bilo uobičajeno u to doba, kao oružje protiv Senke, ali nikada nisu isprobano pre nego što su ih sakrili. Veruje se da je svaki zasebno jači od bilo kog znanog sa'angreala, a kada bi bili korišćeni zajedno omogućili bi ženi i muškarcu da usmeravaju dovoljno Moći da slome u potpunosti svet. Ženski sa'angreal je statua žene, obučene u tekuću odeću koja pri tome drži kristalnu kuglu u ruci podignutu uvis. Trenutno je zakopana na Tremalkingu. Njena kopija u obliku muškarca je takođe obučena u tekuću odeću i drži kristalnu kuglu. Muška statua je prije nekoliko pronađena u blizini Karhijena, i trenutno se iskopava.

Ove dve statue su takođe neouobičajene u tome što su povezane identičnim ali minjaturnim verzijama samih sebe za koje se veruje da funkcionišu kao veza između usmeravača i sa'angreala. Ovaj raspored je izgleda bio neophodan znajući ogromnu veličinu sa'angreala, da bi se omogućilo usmeravačima da pristupe statuama bez da moraju da se transportuju do stvarnog mesta ili još gore da transportuju ogromne statue.

Drugi način za usmeravanje većih količina Moći je povezivanje. U ovom dobu, Jedna moće se obično crpe i usmerava pojeinačno, ali povezivanje, tehnika koja je bila uobičajena u Doba legendi, omogućava udruživanje više tokova i samim tim se povećava snaga toka. Grupa povezanih osoba zove se "krug" čak iako se radi o samo dve osobe. Glavna prednost kruga je mogućnost fokusiranja više energija. Prosto je nemoguće fokusirati više odvojenih tokova na jedan zadatak, ma koliko usmeravači bili spretni, ali ako su povezani, osoba koja vodi krug može da upravlja i usmerava združene tokove istom preciznošću kao i da usmerava samo jedan tok.

Ovi združeni tokovi nose više Moći nego što bi ijedan usmeravač mogao da podnese sam, sa većom preciznosti od one koju bi mogli da postignu odvojeni tokovi, ali združeni tok nije jak koliko i svi ti pojedinačni tokovi sabrani. Drugim rečima povezivanje ne sabira jednostavno tokove. Dve povezane žene, mogu da usmeravaju više Moći nego što bi ijedna sama mogla, i to mogu da urade mnogo preciznije nego da rade sa više tokova—jer je to sada jedan tok—ali zato nemugo a usmeravaju onoliko koliko bi mogle zajedno nepovezane. Ovo ograničenje važi za svaku veličinu kruga. Preciznost je ono što čini krugove tako moćnima. Precizan udarac detla može da razbje kamen koji bi izdržao mnogo uaraca čekića.

Povezivanje ima takođe i polna ograničenja zbog prirodnih razlika između saidina i saidara. Muškarci su generalno jači ali žene su neophone za povezivanje. Žene mogu da otpočnu povezivanje, a muškarci ne mogu, iako mogu biti deo kruga i da ga vode u određenim situacijama.

Povezivanje može da nauči bilo koja žena koja ume da usmerava a ona koja ne umije da se poveže može biti uvedena u krug od strane nekog ko zna kako. Vođenje kruga je pitanje spretnosti i snage. Što je veća kombinacija snage i spretnosti, to veći krug ta žena ili muškarac mogu da vode.

Onaj ko oformi krug, nije u obavezi da ga vodi. Kontrola se dobija dobrovoljno ili ako je u pitanju neki od mešanih krugova, kontrola mora biti predana kako bi se uopšte moglo tkati.

Krug od trineast žena se može povezati bez prisustva muškaraca. Ukoliko bi se ovoj grupi pridužio muškarac, broj žena bi mogao da se uveća za još trineast, to jest da u krugu bude 26 žena i jedan muškarac. Sa dva muškarca broj žena može ići do 34. Sledeći ukupan broj članova kruga je 45 ili tri muškarca i 42 žene, a onda 54 (4 muškarca i 50 žena), 63 (5 muškaraca i 58 žena), i 72 (6 muškaraca i 66 žena). Ovaj poslednji, krug od 72, je maksimalni mogući krug po pitanju broja.

Druge mešavine polova su takođe moguće kod povezivanja. Broj muškaraca u vezi je jedino ograničen činjenicom da sa izuzetkom spajanja muškarca i žene, kao i dva muškarca i žene (dve žene i dva muškarca) uvek mora biti makar jedna žena više u krugu od broja muškaraca. Prema tome troici muškaraca bi bile potrebne četri žene da bi bili zajedno u krugu, četvorici bi bilo potrebno pet žena i tako dalje. Može biti manjih krugova od trinaest takođe, bilo samo žena ili muškaraca i žena.

Ukupna snaga kruga zavisi od njegove veličine, snage povezanih individua bilo da se koriste ili ne angreali i sa'angreali, i od balansa između broja muških i ženskih učesnika u krugu. Iako su muškarci jači od žena, najači krugovi su bili oni koji su sadržali skoro jednake brojeve muškaraca i žena. Manji krug sa boljim balansom može biti jači od većeg neizbalansiranog kruga.

Potencijalno najači krug, u zavisnosti od snage i talentovanosti onih koji su povezani u njega, bi bio onaj koji bi sadržao trideset i pet muškaraca i trideset i sedam žena, dostižući maksimalnu veličinu od sedamdeset i dva člana i najveći balans između muškaraca i žena.

U većini slučajeva žena ili muškarac mogu da kontrolišu krug—to se zove vođenje, fokusiranje, upravljanje—ali u slučaju kruga od sedamdeset dvoje, kruga jednog muškarca i jedne žene, ili u slučaju većine krugova do trinaest koji sadrže više od jednog muškarca, muškarac mora voditi. Osim u gornjim slučajevima, i u krugovima od trinaest i manje, žena mora voditi kada je prisutan minimalni broj muškaraca.

Određeni fragmentirani spisi, većinom zaboravljeni, sadrže izazovne nagoveštaje o prirodi i upotrebi krugova u Dobu legendi, ali nažalost to su samo nagoveštaji. Prema tome šta se namerava postići krugom, članovi bi bili biran prema svojoj snazi u pet moći dok bi vođa bio biran više zbog veštine. Takođe izgleda da su određeni odnosi muškaraca i žena bili najbolji za određene zadatke, i takođe određene veličine krugova. Krug od sedamdeset dvoje je možda najveća i najmoćnija kombinacija, ali uvek nije bio najbolje rešenje za ono što se nameravalo postići. Neki zadaci bi bili najbolje izvedeni krugom od muškarca i žene, i pored ograničene jačine, dok bi drugi bili efikasnije izvršeni većim brojem usmeravača. Detalji su i dalje izgubljeni u ruševinama Doba legendi iako je moguće da ima izvora izgubljenih u Tar Valonskoj biblioteci.

 


Doba legendi


Poglavlje 3

Doba legendi


Postojalo je vreme, pre Slamanje, kada su muškarci i žene upotrebljavali Jednu moć rame uz rame bez straha od ukaljanosti saidina. U to vreme nije bilo ratova – čak i reč za rat je bila izgubljena i poznata samo učenima – i mnoga čuda su bila uobičajena. Ovo doba je sada poznato kao Doba legendi. Prošlo je dosta preko tri hiljade godina od završetka Doba legendi, i njegov početak je izgubljen u magli vremena. Ono malo što je poznato je naslućeno iz nekoliko delimičnih zapisa koji su sklopljeni u celinu da bi se razumelo Doba. 

Jedna stvar je sigurna: bio je to veoma dug i napredan period u istoriji sveta. Ogromni gradovi, kao što su Paran Disen, M’Džm, Komel, Mar Ruiz i Adanza, su se izdizali kao sjajni tehnološki biseri među bujnim zelenilom i usevima koji su ih okruživali. Veliki istraživački univerzitet Kolam Dan, koji se nalazio u V’sainu, sa svojom veličanstvenom plutajućom sferom, privlačio je tragače za znanjem iz celog sveta da bi učili i otkrivali nova čuda nauke i Jedne moći. Šo-krila su punila vazduh i džo-kola su jurila zemljom, ostavljajući mali trag prolaska, dok su nosili ljude i tovar iz grada u grad. Kriminal je bio skoro nepoznat, rehabilitacija brza i sigurna. Bilo je to vreme idiličnog mira, sa svim mogućnostima i čudesima svemira koja su čekala da budu otkrivena.

Ljudi ovog doba su još odavno prerasli bilo kakav materijalni interes kao cilj sam po sebi. Društveni položaj i čast su bili jedini važni, i jedino su zadobijani kroz usluge društvu. Svi su se nadali da će im biti dozvoljeno da služe u odnosu na svoje talente i da će biti vrednovani zbog toga. Nekoliko izvora napominju činjenicu da su čak i imena odražavala položaj i čast ličnosti. Svako je rođen sa dva imena i mogo je da zaradi treće samo kroz zasluge, u mnogim poljima.

Ljudi kojima je davan najveći društveni položaj, iako su i oni i dalje morali da zasluže treće ime kroz veliki lični rad, su bili oni čiji su ih darovi napravili sposobnim za najveću službu: oni koji su mogli efektno da usmeravaju Jednu moć. Ovi muškarci i žene su zvani Aes Sedai, što je značilo ‘sluga svih’ na Starom jeziku. Bili su posvećeni potpunim korišćenjem svog dara za poboljšanje svog sveta. Njihov simbol je bio krug, polubeo i polucrn dok je boje razdvajala sinusoidna linija, predstavljajući jednak i suprotstavljen balans saidina i saidara koji su činili polove Istinskog izvora.

Pošto se mogućnost za usmeravanje genetski recesivna, samo su dva do tri procenata populacije mogli da usmeravaju. Većina njih je bila prilično slaba, ali ono malo njih koji su imali veliku snagu, činili su dela koja se sada čine čudesnim. Talenat je jednako raspoređen između muškaraca i žena, gde su muškarci bili jači nego žene u upotrebi Moći, iako pojedinačna snaga nije bila mnogo bitna, s’ obzirom da je većina Aes Sedai radila u timovima.

Čudno, čini se iz delimičnih zapisa koji se tiču Aes Sedai da su se mnogi od njih bavili zanimanjima koja su imala vrlo malo, ili uopšte nikakve veze sa Jednom moći, ili sa činjenicom da su bili Aes Sedai. Kada bi bilo potrebno da se oformi krug kako bi se izvršio neki zadatak, Dvorana slugu bi pozvala potrebne Aes Sedai i oni bi se odazvali ostavljajući za sobom ma šta da su radili kako bi pomogli krugu svojom snagom i veštinom.

Nekim zanimanjima su dominirali Aes Sedai. Svi Lekari su bili usmerivači, bili su zvani Obnavljačima, koji su mogli mnogo više lečenja da urade Jednom moći nego što je sama medicina dozvoljavala. Nijedna lekovita biljka ili operacija nije mogla da se poredi sa Obnavljačima u brzini ili efikasnosti. Nijedna bolest ili povreda, osim smrti, nije bila izvan mogućnosti Lečenja Moći. Smrt iz razloga osim starosti se dešavala samo kada je žrtva bila izvan domašaja Aes Sedai Obnavljača.

Rudarstvo, kao takvo, su obavljali Aes Sedai koji su bili jaki u Zemlji. Mogli su da nađu i izvade čiste rude bez ikakve štete izgledu ili ekologiji zemlje. Mogli su čak i da koriste Moć da stvore legure koje su bile jače od bilo kojih stvorenih ostalim sredstvima, iako su ove legure bile retke i visoko cenjene, čak i tada. Ove legure su se koristile korišćenjem konvencionalnih metoda.

Farme su donosile optimalni prinos kroz korišćenje Jedne moći. Ovaj metod se zvao ‘pevanje semenu’, dok su Ogijeri (odvojena rasa obdarena sa sposobnošću da pomogne i poboljša stvari koje rastu), Nimovi i Dai’šain Aijeli radili kao tim, fokusirajući Jednu moć radi osiguraja savršenog rasta svakog polja kome su ‘pevali’. Žitarice su bile imune na bolesti i insekte. Rezultat svega toga su bili najbolji mogući prinosi sa najvećom nutritivnom vrednošću. Aes Sedai su takođe manipulisali vremenom na najbolji način. Suše, poplave i ostale prirodne nepogode su očigledno bile nepoznate.

Najveći deo tehnoloških istraživanja i napretka su radili Aes Sedai. Čitave grane nauke su dugovale svoje postojanje Jednoj moći.

Jedan izuzetno interesantan delimičan zapis kaže da su Aes Sedai učestvovali u istraživanju koje je dovelo do razvića živih predmeta koji su napravljeni Jednom moći ili su je iskorišćavali. Čora drveće je bilo jedno od takvih predmeta. Njihov velik zelen trolist je emitovao auru mira i dobrostanja bilo kome ko bi prošao ispod njih. Nimovi, još jedna konstrukcija, su bili samosvesna bića sa sposobnošću da iskorišćavaju Jednu moć za dobrobit biljki i stvari koje rastu. Kako je bezimeni pisac u Paran Disenu rekao, ‘Gde bi  Nimovi dodirnuli, sve zelene i rastuće stvari su cvetale’.

Ostala polja istraživanja Aes Sedai su uključivala dizajn i pravljenje angreala, sa’angreala i ter’angreala. Angreali i sa’angreali, kako je rečeno ranije, su poboljšavali sposobnost usmeravanja. Ter’angreali su pak, bile alatke napravljene za neku specifičnu funkciju. Neki bi su morali da budu aktivirani i pokrenuti Jednom moći, i samo su Aes Sedai mogle da ih koriste. Bilo ko je mogao da koristi ostale.

 

Neki od ovih arfekata su preživeli do danas, ali je originalna svrha mnogih je i dalje nepoznata. Istraživanja u ovoj oblasti su bila ograničena opasnom prirodom mnogih ter’angreala. Neki usmerivači su ubijeni ili bi im izgorela mogućnost za usmeravanje dok su pokušavali da rade sa ovim artefaktima. 

Nekoliko neobičnijih ter’angreala koje su preživeli su vratnice ili lukovi. Nije poznato gde, kada, ili kako osoba koja uđe je transportovana, ali dok je posetilac unutar njegovog uticaja, sve ima privid stvarnosti.

Trostruki lučni ter’angreal unutar srca Bele kule zahteva aktivaciju od žena koje mogu da usmeravaju, i pomaže pri testiranju polaznica koje se nadaju da će ih unaprediti u nivo Prihvaćene. Lukovi, svaki napravljen od srebrnog materijala i dovoljno visoki da se hoda ispod njih, prikazuju lice njenih najgorih strahova, prvi za ono što je bilo, drugi za ono što je, i treći za ono šta će biti. Sličan ter’angreal stoji u aijeskom gradu Ruideanu i za njega se veruje da prikazuje Mudrama njihove moguće budućnosti. Niko nije bio u mogućnosti da utvrdi da li je njihova trenutna upotreba uopšte slična njihovoj prvobitnoj nameni.

Možda najčudniji od svih ter’angreala su dve stope visoke vratnice od crvenog kamena, slični jedan drugome, a ipak drukčiji među sobom, u formi i funkciji, i ne zahtevaju od korisnika da bude usmerivač. Svaki od njih stoji uspravno bez ikakve potpore i i čudni su po tome što oko ne može da se zadrži na njihovoj konturi. Jedan od ovih, dekorisan sa tri sinusoidne linije koje su iscrtane od vrha do dna, leži u Kamenu Tira. Bilo ko da prođe ispod njega ulazi u čudan svet u kome je mu je dozvoljeno da postavi tri pitanja i dobije istinite odgovore. Drevnim ugovorom sa bićima na drugoj strani, nijedna lampa, baklja, gvozdeni predmet ili muzički instrument se ne sme uneti. 

Drugo predvorje, koje se nalazi u Ruideanu, je takođe napravljeno od crvenog kamena sa uvrnutim ćoškovima, ali ga dekorišu redovi obrnutih trouglova. Kao i kod njegovog dvojnika, nijedna sprava za pravljenje svetla, gvožđe i muzički intrument nije dozvoljena. Ali za razliku od predvorja u Tiru, unutra je dozvoljeno tražiti tri stvari, ali samo uz cenu. Nekoliko njih koji su prošli kroz njega su otkrili da cena može biti veoma visoka. 

Skoro ništa nije poznato o svetovima iza dvoje predvorja, osim da su dobijeni dogovori uvek tačni, iako ih nije uvek lako razumeti, i da su želje uvek ispunjene, iako ponekad ne po meri čoveka kome su ispunjene. U nekoliko drevnih legenda se čini da se pominju bića sa druge strane ovih ter’angreala, i da su poslovi sa njima opasni i delikatni. 

Jedinstvena osobina oba je da ih jedna osoba može iskoristiti samo jednom, što ih čini drukčijim od drugih ter’angreala, koji se mogu ponovo upotrebiti, po potrebi. 

 

Prema svim izvorima, Aes Sedai u Dobu legendi su imali labavu vrstu organizacije. Nije poznato koliko je ta organizacija učestvovala u vladi; očito je da su Aes Sedai bili veoma uticajni, i imali su popriličnu moć, barem povremeno, ali je isto tako jasno da nisu sami činili čitavu vladu, i da joj nisu njome dominirali. Imali su svoju sopstvenu strukturu vlasti oličenu u Dvorani Sluga, koja je bila srce udruženja koje je kontrolisalo i regulisalo sve one koji su usmeravali. Ova gilda je imala ogranak u svakom gradu, varošici i selu u kojoj je živeo Aes Sedai. U velikim gradovima dvorana gilde je obično bila impresivna građevina. U varošicama ili selima se gilda često sastajala u nečijem domu, privremeno određenim za tu svrhu. Glavna Dvorana Sluga, koja se nalazila u prestonici Paran Disenu, je opisana u jednom opisu kao građevina koja je imala ‘masivne ulaze među stubovima, velika ukrašena predvorja i čiste podove od sijajućeg belog mermera’. 

Dvorana Sluga je regulisala Aes Sedai, praveći zakone koji su se odnosili na usmerivače i sprovodeći ih u delo. Svi zakoni i kazne za Aes Sedai su izdavani unutar gilde. Malo je spisa sačuvano koji opisuju birokratiju, osim da toga da je Aes Sedai koji je izabran na njeno čelo obično nazivan ‘Prvim Među Slugama’, i da je sedeo na Uzvišenom mestu. Postoje zapisi koji kažu da je pri kraju Doba, Lijus Terin Telamon, koji je tada bio Prvi Među Slugama, nosio prsten Tamirlin i prizivao Devet štapova Vlasti. Opis prstena i tačna priroda devet štapova je izgubljena, ali je jasno da su Aes Sedai kroz Dvoranu Sluga, imale veliku moć i da im je odavan veoma visok nivo počasti i prestiža. 

Neki istoričari, iako ne svi, veruju da je Štap zakletvi Aes Sedai, možda u stvari jedan od originalnih Devet štapova Dominiona koji se pominju u drevnim tekstovima. Štap zakletvi trenutno drže Aes Sedai iz Bele kule i koristi ga svaka Prihvaćena dok daje zakletve koje su deo ceremonije postanka Aes Sedai. Ter’angreal, Štap zakletvi je sposoban da obaveže onog ko ga drži na ispunjenje obećanja ‘do kostiju’, tako da se bilo kakva data zakletva ne može prekršiti osim ako umire onog ko se zaklinje.

‘Sluge Svih’ su očigledno opsluživali Dai’šain Aijeli. Ovaj narod, koji se zakleo na ugovor koji ih je vezivao da služe Aes Sedai i pridržavaju se ‘Puta lista’, pacifističkog kodeksa časti. Tačni detalji i istorija ovog ugovora su izgubljeni, ali možemo zaključiti da je svaki Aijel služio određenog Aes Sedai, iako nije bilo nepoznato za Aes Sedai da ih opslužuju više od jednog Aijela. Dai’šaini su zasluživali nivo poštovanja svom lojalnošću ugovoru i služenju koji je bio tek ispod onog koji je bio davan Aes Sedai-ma.

Dai’šain Aijeli su imali veoma specifičnu modu oblačenja koja ih je razdvajala od običnih građana. Nosili su kratko podšišanu kosu osim repa. Obično su se oblačili u obične kapute, pantalone i meke čizme, obično u nijansama braon ili sive. Izvori nisu jasni po pitanju toga da li su Dai’šain Aijeli mogli da usmeravaju, iako se slažu da su Aijeli često mogli da poboljšaju usmeravanje, kao kada su dodavali glasove pri pevanju semenu Ogijera.

Sa tako malo ljudi koji su mogli da usmeravaju, Moć se morala koristiti selektivno. Od Aes Sedai se nije očekivalo da održavaju ili pokreću mašine, na primer, ali su veoma koncentrisali na dizajniraju i stvaraju tehnologije za njih. Tehničari i ostali vešti ne-usmerivači su onda mogli da ih konstruišu i popravljaju; nakon toga, bilo ko je mogao da upravlja njima. Proces koji je omogućio da veliki Šarom, odnosno plutajuću sferu nad Kolam Danom, da leti visoko iznad univerziteta je otkriven i poboljšan kroz upotrebu Jedne moći, ali su je izgradili normalni ljudi i održavali kroz upotrebu magnetnih i gravitacionih polja sveta.

Jedna, često pominjana, korist tehnologije koja se zasnivala na korišćenju Moći je bila veoma čista, estetski zadovoljavajuća okolina. Zagađenje od prerade, transporta i industrije je bilo nepoznato, s obzirom da su otpaci mogli biti lako uništeni na podmolekularnom nivou. Ova tehnologija bez otpadaka, ukombinovana sa potrebama kulture za harmonijom sa okolinom, gde god to bilo moguće, je dovela do načina života koji se fokusirao na lepotu i komforu, u istoj meri kao i na efikasnosti.

Brak estetike i funkcionalnosti je naročito bio evidentan u većim gradovima tog doba, koji su bili Paran Disen, M’džin, Komel, Adanza, Mar Ruiz, V’sajn, Džalanda, Emar Dal, Paral, Halidar, Kemali, Komo Nazal, Devail i Kora, poređani po broju stanovnika i važnosti. Svaki od ovih velikih metropolitanskih gradova je bio umetnost, sam po sebi. 

V’sain, među ostalim gradovima, je bio poznat kao dom Kolam Danu. Od srebrnih i plavih univerzitetskih krovova je jedino bio lepši Šarom, velika bela sfera hiljadu stopa velika u prečniku, koja je smirujuće plutala iznad njega. Zajedno, Kolam Dan i Šarom su bili najveći svetski centri istraživanja i razvoja.

Šarom je jedan od klasičnih primera lepote u službi funkcionalnosti. Možda će se učiniti da je nepraktično podići građevinu visoko u vazduh, posebno ako je to naučno istraživački centar koji os svojih posetilaca zahteva da koriste vazdušni transport ili Jednu moć kako bi u njega ušli, ali su dizajneri Kolam Dana uradili to samo zato što su mogli, i zato što je Šarom bio vazduhom nošena perla koja je slavila trijumf njihove umetnosti.

Primorski grad Komel, treći po veličini u svetu, je nadgledao more, sa obronaka planine, sa neverovatnom raskoši od koje je zastajao dah. Njegove neverovatne staklene, kristalne i metalne građevine su podignute uz strme strane kao sijajući cvet koji raste iz kamena. Za Adanzu su govorili da ‘cveta sa vitalnošću u lepoti kojoj jedino parira vitalnost njegovog naroda’. Čak i Kora, najmanja od većih gradova, je bila poznata po svojim raznobojnim staklenim tornjevima,  raznolikih geometrijiskih oblika, koji su sijali kao dragulji na suncu.

Paran Disen, sedište vlade i krunski dragulj svih njih, nije sadržavao samo čuda arhitektonskog genija među svojim kulama i tornjevima, već takođe i Dvoranu Sluga, sa svojm stubovima od blistajućeg mermera.

U  svakom gradu, bilo malom ili velikom, upotreba Jedne moći je omogućavala takve zahvate arhitektonskog dizajna i gradnje, da je skoro svaka umetnička želja mogla biti udovoljena. Mešavine geometrijskih i organskih oblika su bile omiljene, sa baštama, drvećem i fontanama slobodno upletenim u urbanu strukturu. Srebrni tornjevi koji su se pružali tako visoko da se činilo da dodiruju nebo i često su ukrašavani krovovima i mostovima koji su se presijavali u duginim bojama. Šetališta i mostovi su visili bez podloge u vazduhu između građevina, i kao da su pokušali da ih međusobno spletu.

U svakom gradu, visoka trolisna čora drveća su oivičavala podloge ulica i šetališta, dajući senku i jedinstvenu auru mira. Postojala je izreka tog Doba da je grad bez čora drveća divljina. Bašte, koje su mogle imati crvene i belo obojene kalma cveće i dara ljiljane koji su cvetali noću, su okruživale mnoge građevine.

Tokom vekova, čora drveće je postalo poznatije kroz legendu nego kroz iskustvo, zbog činjenice da je veoma mali broj ovih konstrukcija preživeo Slamanje ili ono što je usledilo. Takođe poznat pod aijelskim imenom Avendesora, drvo je danas veoma retko i visoko cenjeno. Postoji samo jedno čora drvo, nazvano Avendoraldera, za koje se zna da postoji izvan Aijelske pustare od vremena Slamanja. Avendoraldera ne postoji više, uništio ga je kralj Laman od Kairhijena. Uništenje drveta je započelo Aijelski rat, i na kraju dovelo do Lamanove smrti.

Verovatno zbog prelepe prirode okoline, većina ljudi je više volela da prošeta od jednog mesta do drugog, osim kada su razdaljine bile prevelike, ili tereti preteški. Ili kada je, kao što je bio slučaj sa Šaromom, ulaz bio visoko inad zemlje i zahtevao specijalan transport. U ovim slučajevima, narod je imao velik izbor vozila. 

Većina javnog masovnog transporta na kratke relacije je je bio obavljan vozilima koja su koristila antigravitacionu tehnoloziju. Džo-kola, skakači, i lebdelice su imali mnogo manji kapacitet za putnike i robu. Džo-kola su imala veoma efikasan dizajn (četiri točka), ili u verziji koja je plutala, vrstu gravitacione hoverkraft tehnologije. I skakači i lebdelice su mogli da lete iznad zemlje na različite razdaljine. Dobro očuvani putevi su olakšavali svaki tip putovanja, i vozilom i peške. 

Transport na velike udaljenosti je u prvom planu zavisio od šo-krila, vazdušne letelice koja je dolazila u nekoliko tipova i veličina. Šo-krilo je bilo sposobna za kraća i daleka putovanja, ponekad veoma brzo. Za sva prekomorska putovanja su korišćena šo-krila. Njihov dizajn je preuzet od osnovne šeme delta-krila, koja su posle prilagođavana određenim potrebama. Neka od njih su bila veoma velika, sposobna da prenose stotine putnika, dok su neka bila mala, za ličnu upotrebu. 

Za Aes Sedai, i ponekad za one koji su ih opsluživali, mehanički transport nije bio neophodan. Mnogi ljudi koji su efektivno mogli da usmeravaju su Putovali, koristeći proces koji je koristio Jednu moć da bi se otvorila Kapiju koja su omogućava putovanje između dve lokacije bez prelaženja razdaljine između. Bilo ko je mogao da prođe kroz otvor ako je napravljen dovoljno velik, ali su samo Aes Sedai mogle da naprave i održavaju Kapiju. To je bio veoma praktičan način za kretanje između mesta, ali nije bio za narod. Skakutanje, proces sličan Putovanju, je često korišćen od strane manje sposobnih. Ovaj metod je koristio platforme ili pločnike u praznini izvan Šare, da nosi putnika iz jedne tačke, u drugu.

‘Putovanje’ ili upotreba Jedne Moći da bi se pomerilo iz jednog mesta u drugo, je tek nedavno ponovo otkrivena. Kao i većina stvari koje imaju veze sa Moći, drugačije je za muškarce i žene. Muškarac mora da probuši rupu kroz Šaru uz pomoć Moći, od svoje lokacije do mesta na kojem želi da bude. Žena, pak, stvara sličnost u Šari od svoje lokacije do mesta gde treba da se pojavi. Kada su oba mesta ostvarila dovoljno sličnosti u jednoj tački, mesta postaju jedno i ona može jednostavno da zakorači kroz otvor. Pokušavanje metoda drugog pola i za ženu, i za muškarca, često ima tragične posledice.

Postoje zapisi o ljudima tog Doba koji su se čak prebacivali na druge svetove, i između zvezda, i u druge dimenzije. Putni Kamenovi, koji su se aktivirali Jednom moći, omogućavali su korisnicaima i bilo kome ko ih je pratio da putuju ka drugim dimenzijama, i svetovima u univerzumu Točka. Verovatno niko drugi osim Aes Sedai nije često koristio Putne Kamenove, zato što je umeće i snaga u Moći bili potrbni za njihovo aktiviranje.

Ruševine Putnih Ka- menova su otkrivane u različitim delovima sveta. Sivi kameni cilindri otprilike tri stepena visoki i punu stopu široki, ovi Kamenovi su pokriveni stotinama duboko urezanim dijagramima i oznakama. Za Putne Kamenove se veruje da su kapije ka drugim stvarnostima unutar Šare. Znanje o njihovoj upotrebi je izgubljeno, ali se veruje da su ih Aes Sedai u Dobu legendi koristili slobodno. Postoje naznake da oni možda datiraju iz vremena pre Doba legendi. 

Ako je za verovati delićima informacija, koji su preživeli vekove, a koji se tiču dnevnog života, čak i obični ljudi su imali pristup velikom izboru tehnoloških čuda koja su se izgleda takmičila sa samom Moći. Bilo je moguće ‘oživeti’ priče u sopstvenom domu nekim, sada nepoznatim, sredstvima. Zabava je direktno prenošena u domove kroz trodimenzionalne slike. Od ranije snimljeni, ili uživo, programi su oživljavali pred gledaocem. Komunikacija je takođe iskorišćavala ovaj proces. Bilo je moguće, sa kodom, kontaktirati bilo koga ko je imao pristup prijemniku, i onda videti tu osobu, ili njegov amblem ako je hteo da očuva privatnost, kao malu trodimenzionalnu projekciju. Ovo je stvaralo iluziju ličnog kontakta bez obzira na stvarnu udaljenost. 

Razmenjivači toplote su održavali stalnu temperaturu u zgradama, bez obzira na vreme napolju. Sijalice su omogućavale svetlost bez potrebe za punjenjem ili zamenom. Energija koja je bila potrebna za pokretanje vozila i upravljanje spravama je dostavlana kroz prenosni sistem koji je bio dostupan bilo kome sa pravim prijemnikom. Očuvanje artefakata, ili izuzetno nestabilnih stvari je omogućeno sa stazis-kutijama. Vreme nije prolazilo za objekat unutar stazis-kutije čim je kutija uključena.

I dok su mnogi materijali za odeću sadržavali prirodna vlakna, neki poput strejta i nevidtkanine su bili potpuno veštački. Strejt je bio svetleći materijal, obično beo, koji je menjao boju i providnost da bi se poklapao sa raspoloženjem nosioca. Nevidtkanina je stvarala kamuflažni efekat, bila je u mogućnosti da duplicira okruženje tako verno da je to činilo nosioca nevidljivim. Oba su korišćena u odeći visoke mode. Ovi materijali postoje i danas, ali su veoma retki, i nevidkanina se koristi u mnogo praktičnije svrhe.

Nevid ogrtači, napra- vljeni od nevidtkanine, predstavljaju jedan od najboljih primera moderne praktičnosti uzete iz drevne mode. Dizajnirani da pokriju nosioca od glave do pete, ovi ogrtači stvaraju skoro savršenu kamuflažu. Zbog teškoća u nabavljanju fan odeće danas, koriste je jedino Zaštitnici Aes Sedai. Veruje se da se proizvodi u Beloj kuli, uz upotrebu ter’angreala.

Jedan teško oštećen tekst za koji se veruje da datira iz ovog vremena, sadrži neke interesantne podatke, koji se tiču zdravlja i lečenja. Zbog korišćenja Moći u zdravstvenoj zaštiti, većina ljudi se nisu bojali smrti od bolesti ili povreda. Prosečna dužina života je bila između sto pedeset i dve stotine godina. Za Aes Sedai je bio značajno duže, s obzirom da je upotreba Jedne moći nekako podmlađivala telo usmerivača, uveliko produžavajući njegov, ili njen život. Postoje zapisi nekih Aes Sedai koji se smatraju tek srednovečnim sa tri stotine godina, i neki usmerivači su možda živeli sedam stotina godina, ili više. S obzirom da je dugačak životni vek i odlična zdravstvena nega rezultirala velikim brojem zdravih ljudi, sreća je da je kontrola rađanja bila izuzetno pouzdana i bez sporednih efekata.

Ovo društvo je podržavala stabilna svetska ekonomija; nema sumnje da ljudi tog doba ne bi uspeli da dostignu tako visok nivo razvijenosti bez nje. Svetska kapitalistička ekonomija je najviše nagrađivala, one sa najvećim zaslugama, i dok su Aes Sedai služili na mnogim važnim mestima, bilo ih je tako malo da je većina poslova ostajala onima koji nisu usmerivali. Finansijsku dobit nije bilo teško dostići, ali je malo značila u svetu u kome je većina materijalnih stvari bila lako dostupna. Pojedinci su dobijali finansijske nagrade u zavisnosti od njihovog rada i njegovoj vrednosti društvu. Čak je i osoba na najmanje vrednovanoj poziciji dobijala dovoljno novca da obezbedi komforni standard života. Nije bilo siromaštva. Svako ko je to želeo, je imao mesta da služi.

Uprkos sveukupnoj harmoniji društva, kriminal, uključujući i nasilje i nasilje iz strasti, nije bio nepoznat. Društvo nije verovalo ni u kakvo zatvaranje, osim kada je bilo apsolutno neophodno. Kada bi izvršioci nasilnih činova bivali uhvaćeni, nisu slani u zatvore. Umesto toga, ograničavali su ih, na neki način koji ne razumemo u potpunosti, protiv počinjenih zločina. Ova ograničenja su onemogućavala kriminalce da ikada ponove taj zločin. To je rezultiralo time da su kriminalna dela bilo kakve vrste bila veoma retka.

Sistem vladavine je bio snažan i odgovoran u tom Dobu. Na žalost, veoma malo detalja o ovoj vladi, ili kako se ophodila prema narodu i Aes Sedai je poznato. Retki rasparčani dokumnti koji su očuvani pominju svetski parlament, ili ‘Veće’ koji se sastojao od demokratski izabranih zvaničnika. Takođe pominju da je sposobnost usmeravanja podizala ugled, ali nije garantovala moć. Iz ovoga možemo zaključiti da su Aes Sedai često birani u Veću, i da su bili uticajni, ali ne uvek glavni.

Lako je razumeti zašto nisu postojali veći konflikti među ljudima ili klasama u Dobu legendi. Većina motiva za konflikte je eliminisana: ustanovljena je svetska ekonomska stabilnost, uklanjajući bilo kakvu mogućnost siromaštva, ili ekstremne finansijske nejednakosti. Poljoprivreda i distribucija hrane je bila poboljšana visokim nivoom tehnologije i upotrebom Jedne moći čime je eliminisana glad. Društveni položaj je bio važniji od finansijske dobiti, čime je nestala pohlepa, ako ne i zavist. Dalje, najmoćnija grupa ljudi, Aes Sedai, su retko kada bili u iskušenju da koriste svoje moći isključivo za ličnu dobit, zato što su znali da im služenje drugima može probrati veće nagrade, i viši društveni položaj, nego što je bilo kakva politička ili finansijska manipulacija mogla.

Bez ekonomske ili motivacije za preživljavanjem, konflikti su retko prevazilazili svađe, koji su se obično rešavali kroz razgovore. Zbog toga čak i koncept rata nije postojao. Barem ne do samog kraja Doba. 

 

 

Testiranje za Sposobnost u Dobu legendi

 

Smatralo se velikom časti biti izabran za trening i služenje kao Aes Sedai. Ali, samo dva do tri procenata populacije je imalo sposobnost da nauče da usmeravaju i da pristupe elitnim redovima ’Slugu Svih’. Da bi našli ove obdarene ljude, Aes Sedai su stalno testirali mlade ljude, tražeći začetke onih koji bi mogli postati Aes Sedai.

Testiranje nije bilo primoravajuće, iako su bili retki oni koji bi propustili tu mogućnost, i nije zahtevalo bilo kakvu pripremu ili učenje. Kao i sve što ima veze sa Moći, i njegovim odvojenim polovinama, muške i ženske sposobnosti su funkcionisale različito, i prikazivale su se u različitim životnim dobima.

Obično, žene su pokazivale sposobnost da usmeravaju, ili da nauče, u mnogo mlađem dobu nego muškarci. Za ženu, ova sposobnost se pojavljivala u bilo kojoj godini puberteta, otprilike od dvanaeste ili trinaeste, do dvadeset prve. Ako je testirana u dvadeset prvoj, a začetak i dalje nije bio tu, nikada se ne bi razvio. Muškarac obično nije pokazivao da je sposoban za trening najmanje do šesnaeste, ali je bilo moguće da pokaže urođenu sposobnost da usmerava do sredine dvedesetih godina. U oba slučaja, sposobnost učenja – koja je bila u suprotnosti sa urođenim darom – je ležala uspavana dok nebi bila otkrivena. Iako se relativno mali broj ljudi testirao nakon ranih ili srednjih dvadesetih godina, neki su uspešno prošli test u mnogo kasnijem dobu. Ovo su uvek bili ljudi koji se uopšte nisu testirali kao mlađi, ili koji su odustali nakon prvog ili drugog neuspeha.

Zbog činjenice da se sposobnost učenja mogla pojaviti u bilo kojem vremenu tokom desetogodišnjeg perioda, kandidati su ohrabrivani da se testiraju više nego jedanput, iako malonjih bi to stvarno uradilo. Za one koji su imali urođenu sposobnost da usmeravaju, izbor da se izbegne ponovno testiranje ne bi promenio ništa. Na kraju bi usmeravali, bez testa. Ipak, oni koji su imali sposobnost da nauče, ali nisu imali urođeni talenat, ne bi ni bili svesni činjenice da mogu da usmeravaju, ako bi prestali da se testiraju pre nego što bi se sposobnost prikazala.Da bi takve osobe uspele kao usmerivači, sposobnost se morala izvlačiti iz osobe, i Aes Sedai učitelji su morali pažljivo da je poboljšavaju.

Testiranje je zahtevalo treniranog Aes Sedai u ulozi instruktora. Zbog prirode saidina i saidara, Aes Sedai koje su testirale žene su morale biti žene, a oni koji su testirali muškarce, muškarci. Nijedna žena nije mogla da potvrdi sposobnost muškarca, a nijedan muškarac ženinu, osim kroz njihova dela.

Muškarac koji je imao sposobnost da nauči je odavao rezonancu kada god je saidin bio usmerivan u njihovoj bližoj okolini. Ovu rezonanciju su mogli da osete jedino muškarci, i to samo kada bi držali Moć. Neusmerivač, ili usmerivač koji nije dodirivao saidin u tom momentu, nebi osetili ništa. Obično ni kandidat ne bi osetio ništa. Aes Sedai koji je testirao bi obično usmerio veoma mali plamen i onda čekao da oseti treperenje od kandidata. Ako bi osetio ‘eho’, znao bi da  testirani može biti treniran. Ovo je obično zahtevalo oko deset do petnaest minuta, ako bi kandidat bio fokusiran na plamen, ili do trideset minuta ako nebi bio. Čak i ako bi se kandidat opirao, eho se i dalje osetio, iako bi za to bio potreban čitav sat.

Za muškarce, ovaj korak bi bio samo početak. Uspostavljala se samo mogućnost da se dodirne Istinski izvor. Nije bilo načina da se odredi koliko njegov potencijal. Čovekova snaga i ograničenja su se mogla saznati isključivo kroz trening i iskustvo, zato što bi sa pravilnim navođenjem muška sposobnost nastavila da raste, dok nebi dostigla svoju granicu.

Za žene testiranje nije bilo tako teško. Ženske Aes Sedai su mogle da osete urođenu sposobnost za usmeravanje i relativnu jačinu druge žene koja je mogla da usmerava, unutar pet ili deset koraka. Nije bilo neophodno da bilo koja obuhvati Moć da oseti ovu ‘srodnu dušu’.

Da bi našle one koje još nisu mogle da usmeravaju, ali koje su imale sposobnost da nauče, bilo je neohodno da se ostvari rezonancija. Kao i njihove kolege, ženske Aes Sedai su se povukle Jednu moć da bi usmerile mali plamen, ali je onda zavisilo od kandidata da pokuša da oseti protok Moći koji je Aes Sedai usmeravala. Ako je imala ikakvu sposobnost da uči, osetila bi rezonanciju toka Aes Sedai. U tom trenutku bi ispitivač bio u mogućnosti da oseti kandidata i u istom trenutku sazna njenu potencijalnu snagu. Ponekad bi žena koju su testirali u stvari navođena bez svesti da usmerava tok, iako veoma kratko; ovo je bio znak velikog potencijala za brzo učenje.

U oba slučaja, tester je morao da bude veoma oprezan i da koristi veoma male količine Moći da bi se izbegle povrede, ili spaljivanje kandidata.

Muškarci i žene koji su prošli test su slani u specijalnu školu da bi se trenirali kao Aes Sedai. Školovanje je takođe uključivalo i izučavanje običnih predmete pored izučavanja Moći i bilo je besplatno za one koji bi se kvalifikovali.

 


Poglavlje 4

Pad u Senku


 

Tvorac je vezao Mračnog 

izvan vremena u trenutku stvaranja

 

Sve do zlosrećnog istraživačkog projekta koji je proizveo Rupu se istina o Mračnom nije znala. Tokom Doba legendi, niko nije znao za Mračnog ili je osećao njegov dodir.

Po modernim merilima, uspesi ovog Doba se čine beskrajnim, ali su u to vreme mnogi Aes Sedai trpeli pod strogim ograničenjima koje su postavile prirodne prepreke saidina i saidara. Bilo je onih koji su sanjali o izvoru moći koji bi zaobišao ova ograničenja.

Jedan od najvažnijih prona- lazaka u poslijednje vreme, možda najvažniji još od Slamanja, je ništa manje od delimična istorija sveta od bušenja Rupe u zatvoru Mračnog do kraja Slamanja sveta. Original očigledno datira iz ranih godina prvog veka p.s, iako se nigde ne nalazi zapis o objavljivanju takve istorije, i skoro sigurno je to jedina preživela kopija. Otkrivena u prašnjavom stovarištu u Čačinu, stranice su ležale u kovčegu punom starih računa i priznanica, učeničkih beležnica i ličnih dnevnika, a većina mastila je izbledela toliko da su bili nečitljivi. Zapis je bio jedva čitak, naravno, sa uobičajenim problemima koji su se u potpunosti razlikovali od težine prevođenja i vekova grešaka u kopiranju; takva istorija bi bez sumnje bilo ogromno delo, iz više tomova, pa ipak od 212 preživelih stranica, najduži celoviti deo broji šest, a nigde drugde više od dve uzastopno. Datumi koji su dati su nerazumljivi, s obzirom da nikada nije pronađen nijedan kalendar iz Doba legendi.

Mnoge strane se odnose na kataklizmične događaje (gradovi uništeni kobnom vatrom tokom Rata Senke; čitavi regioni su progutani zemljotresima ili pokriveni  morem, skoro preko noći), ali one strane koje bi rekle gde su se ovi događaji tačno odigrali, kakav je njihov tačan značaj, i početak ili kraj obično nedostaju. Zašto je ova kolekcija tako važna? Tako rascepkana, kakva je, sadrži više informacija o Ratu Senke nego bilo koji drugi izvor, možda koliko i svi ostali zajedno.  Čak i više, šest neprekidnih strana i ostale koje su im bliske sadrže jedini redosled događaja koji su okruživali ono što je sigurno najvažniji događaj u istoriji sveta, iz bilo kog Doba: zapečaćenje Rupe od strane Lijusa Terina Telamona i Stotinu sadrugova.

Jedan tim istraživača u Kolam Danu, koji je sadržao i Mierin Eronail, kao i Beidomona, oboje Aes Sedai, je verovao da je pronašao taj izvor. (Čini se da je bilo i drugih članova u timu, ali njihova imena nisu preživela. Zapis nam ne govori o Mierinoj poziciji u timu, iako makar jedan izvor pominje da joj je Beidomon ‘pomagao’).

Oni su otkrili tanko mesto u Šari za koje se činilo da pokriva nepodeljen izvor Jedne moći, odvojen od Istinskog izvora. Izglealo je kao da ova energija nije imala konvencionalna ograničenja Moći, i izgledlo je da mogu da ga podjednako koriste muškarci i žene. Takav izvor, pristupačan bez ograničenja, bi omogućio muškarcima i ženama da  se sjedine na načine koji su pre bili nemogući. Aes Sedai bi mogli da izvode dela daleko iznad njihovih postojećih mogućnosti. Izvor nije bio pristupačan sredstvima koja su korstila Jednu moć, pa su morali da izbuše malu rupu u Šari da bi ga crpeli. Koristeći Jednu moć, kako su se nadali po poslednji put odvojeni saidin i saidar , Mierin i njen tim su probušili rupu do neobičnog izvora Moći.

Povratni udar koji je usledio uništio je Plutajući Šarom, razbivši ga kao da je jaje, na koje je tako podsećao, i stvorio je talase u tkanju stvarnosti koji su poticali iz tog mesta, i širili se dalje ka Šari. To nije bio nepodeljen izvor Jedne moći kako su naučnici mislili, već mesto izvan Šare gde je Mračni bio zarobljen od trenutka stvaranja. Zračenje energije koja su Mierin i ostali osetili i njoj se nadali je bila njegova mračna energija, zatvorena tik iza tankog mesta u Šari, koje je prekrivalo njegov zatvor. Otvor koji su stvorili je uvek posle toga bio poznat kao Rupa.

Do tog dana, stanovnici sveta su se borili samo sa zlom unutar njih samih. Ako su motivi za rat i mržnju bili uklonjeni, bile su i akcije proizišle iz njih. Rupa je sve to promenila. Poput malog otvora za prste u zidu zatvora, Rupa nije bila dovoljno velika da dozvoli beg Mračnom, ali je bila dovoljno velika da mu dozvoli da dodirne svet. Njegov dodir je za uticao na sve što bi potpalo pod njegov uticaj. Svi osnovni motivi i emocionalni problemi čovečanstva su uvećani, i njima je manipulisano, povećavajući zavist, pohlepu i bes bez ikakvih stvarnih motivišućih faktora. Svi oni koji su bili nezadovoljni životom su osetili da se nezadovoljstvo povećalo. Krađe, napadi, ubistva, pa čak i ratovi su počeli sve češće da se pojavljuju.

Mere predviđene da se izbore sa povremenim problemima mirnog društva su bile popuno neadekvatne suprotstavljene sa novim problemima. Uređenje društva je počelo da se raspada pod naletom uticaja Mračnog. Veliki deo straha je jednostavno proizišao iz činjenice da za mnogo godina, niko nije znao zašto se sve ovo događa; činilo se da se haos stvara niotkuda, bez razloga.

Neki ljudi su počeli da sumnjaju, i na kraju su saznali razlog, ali na nesreću, većina su bili oni koji su u tome videli dobit za sebe u oslobađanju Mračnog. Pre nego što je ostatak sveta uradio nešto više, nego da posumnja u ono šta se događalo, rastući brojevi sledbenika Mračnog su počeli da se organizuju, a možda čak i da komuniciraju sa njim; sigurno je da su to činili kasnije.

Oni koji su bili nezadovoljni svojim životima, ili koji su tražili veću moć su sada imali izbor. Bilo ko, ko je pomislio da su se loše odnosili prema njemu ili da su ga prevarili, kao i mnogi koji su samo želeli promenu, su bili privučeni da prihvate Mračnog. Mračni je nudio usluge i društveni položaj daleko iznad onoga što su ovi ljudi inače mogli da postignu. Onima koji su mu služili su data obećanja besmrtnosti, pod uslovom da on bude oslobođen. Mračni Gospodar je obećao da prepravi svet po svom liku, čim se izbavi iz svog zatvora. Svi oni koji su bili uz njega bi bili nagrađeni za svoju pomoć. Čak i Aes Sedai, privučeni obećanjima moći, besmrtnosti, i u nekim slučajevima osvetom, su se pridruživali redovima Mračnog, uvećavajući snagu njegovog pokreta. Ovi Aes Sedai će kasnije postati poznati kao ‘Gospodari Straha’.

Redovi sledbenika Mračnog su sejali zavere i protivzavere u previranja koja su već mučila društvo. Tokom ovog vremena su takvi brutalni sportovi kao što su ša’dže dueli postali brzo popularni. Ša’dže dueli, održavani u Kualu, su se održavali korišćenjem bodeža za levu i desnu ruku, nazvani osan’gar i arangar, umočenim u otrove sporog dejstva. Retko kada je bilo jasnog pobednika, s obzirom da bi oba učesnika obično podlegla sečivu ili otrovu. Ipak, bilo je i gorih stvari. U nekim delovima sveta, u godinama pre konačnog kolapsa u rat, silovanja, pa čak i mučenja su postala redovan deo mnogih sportova.

Prijatelji Mraka2, kako su sebe zvali, su aktivno regrutovali dodatne sledbenike. U nekim slučajevima se veruje da su primoravali ljude na važnim mestima da im se pridruže, koristeći mučenje, Prinuda, ili način povezivanja koji bi okrenuo bilo koga ka Senci, ko je mogao da usmerava, čak i protiv njihove volje.

Ovaj period u kojem se haos povećavao je trajao otprilike stotinu do sto deset godina nakon bušenja Rupe, i nekoliko ranih izvora ga zovu ‘Kolaps’. Svakako, zaslužio je ime, s’obzirom da se civilizacija skoro urušila, dok su se mir i red sveta Doba legendi svakako urušio.

Konačno, oni koji su bili lojalni Mračnom, su osetili da su dovoljno snažni da delaju. U brzom udaru su pokušali u potpunosti da oslobode Mračnog i preuzmu kontrolu. Ovaj događaj je bio početak Rata Senke, koji je suprotstavio sledbenike i stvorenja Mraka, protiv onih koji su se suprotstavljali, a koji je ubrzo uključio čitav svet. Tokom narednih deset godina borbi, sva zaboravljena naličja rata su ponovo otkrivena, u mnogim slučajevima iskrivljena Senkom.

Strašne mašine, bića iz košmara, i oružje zla su pušteni na loše pripremljeno stanovništvo. Pod naletom snaga Senke, branioci su bili primorani da preokrenu svoju tehnologiju ka pravljenju oružja. Džo-kola su oklopljena i naoružana, lebdelice su prepravljene u smrtonosne letačke mašine sposobne za napade iz vazduha. Gromkoplja, kao i oruđa uništenja sa velike udaljenosti su pravljena, zajedno sa odgovarajućim oklopom. Nevidtkanina, pre toga korišćena za modu, je postao materijal za kamuflažne ogrtače, koji su se pokazali nezamenljivim na bojnom polju.

Neki sportovi, kao što je mačevanje, koji su se pre toga smatrali bezazlenom vežbom, su ponovo otkriveni kao smrtonosne borilačke veštine. Deca su trenirala od desete godine da postanu vojnici. Muškarci i žene su učili taktike borbi i strategije odbrane tamo gde su nekada proučavali umetnost i muziku. Kao što je nekada čitav svet živeo u miru, sada se naoružao za rat.

Jedna moć, pre toga korišćena samo za dobro, postala je smrtonosno oružje. Ovo je možda bio razlog zašto je rat takođe postao poznat pod imenom Rat Moći. Vazduh, Voda, Zemlja, Vatra i Duh, su proizvodili razarajuće efekte. Nažalost, ova tkanja su bila ništavna u poređenju sa ogromnom uništavajućom moći kada su usmerivači obe strane otkrili kobnu vatru. Tečna vatra  belog od usijanja je bila nepobediva, spaljvala je do nepostojanja sve što bi dotakla.

Ovo oružje su obe strane slobodno koristile godinu dana- sve dok nisu otkrile njegovu skrivenu cenu. Spaljujuća energija kobne vatre nije samo ubijala ili uništavala - u stvari je spaljivala niti Šare. Bilo šta uništeno na ovaj način je u stvari prestajalo da postoji trenutak pre uništenja, ostavljajući samo uspomenu na dela koja sada nisu bila urađena, i duše bi zauvek bile izbrisane iz Šare. I ne samo to; šta god da se desilo zbog dela koja sada nisu bila urađena, se takođe nije desilo. Što je snažnija kobne vatre bila, dalje bi u vremenu žrtva prestajala da postoji. Tokom godine nesankcionisane upotrebe, čitavi gradovi su sagoreni iz Šare, a svet i univerzum su bili pod pretnjom od slomljenih i otpuštenih niti Šare. Stvarnost sama je bila u opasnosti od raspadanja.

Suočene sa mogućim rastočavanja stvarnosti, obe strane su, bez formalnog dogovora ili primirja, jednostavno prestale sa korišćenjem kobne vatre. Nije bilo poente osvojiti svet, ako se svet potpuno uništi u pokušaju da ga osvoje. Čak i oni koji su podržavali Mračnog Gospodara su želeli nešto čime će vladati.

Čak i bez takvog destruktivnog oružja, Mračni je i dalje raspolagao ogromnim sredstvima. Njegove armije strašnih neljudskih mašina, često naoružane smrtonosnim oružjima napravljenim po cenu ljudskih duša, udružene sa moćnim Aes Sedai koji su prešli na njegovu stranu, su rutinski uništavale snage koje su pokušavale da im se suprotstave. Iako zarobljen izvan Šare, Mračni je među onima koji su osetili njegov dodir pobuđivao besprekornu odanost i strah.

Pri početku rata, narod se okrenuo ka Aes Sedai da ga brani i vodi. Čovek koji je sedeo na Visokom sedištu Dvorane Sluga u to vreme je bio Lijus Terin Telamon, Gospodar jutra, koji je postao poznat kao Zmaj. Kao najmoćniji čovek svog doba, izabran je da vodi Ogijere ( koji su se dokazali žestokim u ratu, kao što su bili nadareni u pevanju pesmama u miru), ljudske ratnike naoružane novom tehnologijom, i Aes Sedai u borbu sa ciljem da se spreči bekstvo Mračnog iz njegovog zatvora. Već im je bio oduzet idilični mir i nevinost. Sada, pod Zmajem, borili su se da spasu ono što je preostalo od potpunog uništenja.

Samo su Da’šain Aijeli, koji su služili Aes Sedai i gospodara Zmaja, koji ih je predvodio, ostali potpuno van borbi. Njihova verovanja, Put lista, im nisu ozvoljavala da se late oružja čak i pred licem sigurne smrti. Aes Sedai koje su fanatično služili su ih i štitili, kao i njihov način, dok su prihvatali njihovu službu u svim stvarima koje nisu bile vezane za borbu. Na mnoge načine Aijeli su predstavljali sve najbolje stvari koje su izgubljene kada je Rupa izbušena. Možda zbog ove međusobne službe i zaštite pod Lijus Terinom je dovelo do toga da Da'šaini budu prozvani narodom Zmaja.

Rat Senke se odvijao sa prevrtljivom srećom. Tokom prve tri godine, veliki delovi sveta su pali pod uticaj Mračnog, ponekad indirektno, kroz ljudske predstavnike. Tokom sledeće četiri godine, pod Lijus Terinovim vođstvom, veliki deo teritorije je povraćen, iako ne bez gubitaka. U toj tački se situacija izbalansirala, što je trajalo skoro godinu dana. Tada je Senka počela ponovo da napreduje, na početku sporo, ali kasnije sve brže. Prema nepoznatom piscu delimičnog istorijskog zapisa, ’činilo se da su sa svakim korakom napred Senke, nesloga i haos rasli, i hraneći sa time, Senka je postajala snažnija, tako da je sledeći korak bivao duži, a onaj posle njega i još duži i duži’.

Konflikt je na kraju obuhvatio čitav svet. Ogromni delovi sveta su uništeni dok se rat selio napred-nazad, dok je malo informacija preživelo o određenim bitkama. Pominje se da je Zmaj do nogu potukao Elan Morin Tedronaja, ‘Izdajnika nade’, na kapijama Paran Disena, ali je sve ostalo što se ticalo bitka izgubljeno, osim da je Elan Morin preživeo poraz. Činilo se da se Lijus Terin našao na gubitničkoj strani. Neki od njegovih najvernijih generala, uključujući i njemu omiljene Džanin Elinzara i Barid Bel Medara, su ga izdali da bi se priključili Senci, koristeći svoje, značajne, talente i snage protiv njega.

Činilo se da je, do poslednjih godina rata, Senka bila na putu pobede. Senka je izgladnjivala i ubijala veći deo populacije osvojenih teritorija da bi nametnula svoju vladavinu, i snage Svetla nisu više mogle da izdrže produženi rat. Kretale su se prema porazu sve brže i brže. Da bi pobedile, morale su da u jednom odlučnom potezu brzo okončaju rat.

Jedan od hrabrijih planova, koji je predložio Lijus Terin, se koncentrisao na direktan napad na Rupu samu, da se ponovo zapečati Rupa i da se Mračnome zabrani pristup svetu. Bez dodira Mračnog, svet bi imao šansu da se povrati na normalu. Sedam neuništivih cuendilar diskova, sačinjenih Jednom moći i označenih znakom Aes Sedai, su pripremljeni da funkcionišu kao ‘tačke fokusa’ (čini se da nema boljeg prevoda sa Starog jezika). Napad je trebalo izvršiti u Šajol Gulu, jedinom mestu gde je ‘istanjenost Šare’ činila Rupu vidljivom. Napadači, koji bi se sastojali od vojnika u obezbeđenju i kruga od sedam ženskih i šest muških Aes Sedai, bi doputovali tamo i postavili pečate koje bi držale tačke fokusa.

Plan je bio riskantan zbog nekoliko razloga. Svi su znali da je Mračni imao određen direktni dodir oblasti oko Šajol Gula - njegov dodir ga je već pretvorio iz idiličnog ostrva u hladnom moru u beživotnu pustaru - i bilo je veoma verovatno da će bilo koji pokušaj usmeravanja tamo biti istog trenutka otkriven i družina će biti uništena. Još gore, nekoliko stručnjaka je tvrdilo da ako pečati ne budu postavljeni precizno, da će krajnji rezultat u tom slučaju, umesto pečaćenja Rupe, biti njeno potpuno otvaranje, što bi potpuno oslobodilo Mračnog.

Za jedan od najmoćnijih muških sa’angreala ikada napravljenih, Kalandor, se veruje da je konstruisan tokom Rata Senke. Kristalni mač zakrivljenog sečiva, to je jedini sa’angreal za koji se zna da je napravljen u obliku oružja. Verovatno drugi po moći samo iza džinovske muške i ženske statue, veruje se da može da usmerava dovoljno Moći da se sravni čitav grad. Možda svesni opasnosti koje nosi takvo oružje, njegovi tvorci su postavili mač unutar Kamena Tira, i specijalno ga zaštitili nekad u toku Slamanja, verovatno u pokušaju da ga zaštite od poludelih muških Aes Sedai.

Drugi plan se razvijao oko dva ogromna sa’angreala, jedan predviđen za saidin, a drugi za saidar, oba tako moćna da je njihovo korišćenje zahtevalo specijalne ter’angreale, u obliku njihovih minijaturnih verzija, napravljenih tačno za tu svrhu. Ovaj projekat je imao i svoje mane, takođe, jer se za sa’angreale mislilo da su tako moćni da bi omogućili bilo kojoj osobi da usmerava dovoljno Jedne moći da uništi svet, dok bi ga oba zajedno sigurno razorila. Bilo je onih koji su sumnjali da toliko Jedne moći može biti bezbedno korišćeno. Činjenice koje su govorile u prilog tom planu su bile da bi, ukoliko se koristili zajedno, davale dovoljno Moći da se potpuno pobede snage Senke i da se podigne barijera oko Šajol Gula dok se ne utvrdi bezbedan način za pečaćenje Rupe. Mnoge pristalice ovog plana nisu verovale drugom, i nisu imale nameru da pokušaju da odmah zapečate Rupu; plašili su se greške u postavljanju pečata.

Podrška u Dvorani Sluga drugom planu, i opozicija prvom, koncestrisala se oko žene po imenu Latra Poze Dekume. To je očigledno bila govornica velike moći i uticaja, koja je prikupila mnoge istomišljenike, ali ono što je omogućilo njenu pobedu je bio dogovor sa svakom ženskom Aes Sedai značajnije snage na strani Svetla (u spisima, ovaj dogovor je poznat kao ‘Savez Vernih’, ali se sumnja da je ovo bilo ime pod kojim je bio opšte poznat).  Lijus Terinov plan je bio previše nagao, previše opasan, i nijedna žena nije htela da učestvuje u njemu. S’obzirom da je za precizno postavljanje pečata bio naizgled potreban krug koji uključuje sedam žena i šest muškaraca, koji su svi daleko iznad prosečne snage u Moći, Savez je naizgled ubio plan. Rad na dva ogromna sa’angreala, u obliku statua, je ubrzan.

Malo nakon što su sa’angreali završeni, desila se nesreća. Ter’angreali koji su bili neophodni za upotrebu su pravljeni daleko od sa’angreala, zbog opasnosti od ‘nekontrolisanih rezonancija tokom završnih faza’, kada su tu regiju preplavile snage Senke pod Samaelom. Na sreću, ter’angreali sami su bili skriveni i mesto gde su napravljeni je uništeno baš pred invaziju (to je sve vreme bila tajna), tako da ni Samael, niti iko drugi iz Senke nije znao da je bilo kakvo oruđe Moći bilo unutar njihovog domašaja. Strana Svetla je i dalje imala sa’angreale, ali nije imala siguran način da ih upotrebi; bez ter’angreala je bilo sigurno da bi čak i najsnažniji Aes Sedai izgoreo od ogromnog toka Jedne moći, i da ne bi izdržao više od nekoliko minuta.

Lijus Terin se ponovo založio za svoj plan, priznajući rizike, ali ubeđujući da je to sada bila njihova jedina šansa; pa ipak, Latra Poze je održala svoje pratioce. Vera u opasnost pogrešno postavljenih pečata se proširila, i još više ženskih Aes Sedai je položilo zakletvu Savezu Vernih, od kojih je čak mnogo njih bilo preslabo da se kvalifikuje za krug. Latra Poze je uspela da pošalje agente u pokušaju da prokrijumčare pristupne ter’angreale van teritorije koju je kontrolisala Senka.

 Sedam Pečata

 Najveći broj referenci na pečate opisuju sedam diskova veličine dlana označenih na vrhu drevnim simbolom Aes Sedai, pola crn, pola beo čije polovine odvaja krivudava linija. U stvari, svaki disk služi kao fokus stvarnim pečatima na zatvoru Mračnog, koji su tkanja Moći. Diskovi sami su ter’angreali sačinjeni od cuendilara, ili ‘srcekamena’, koji je predviđen da apsorbuje bilo kakvu silu koja se upotrebi protiv njega, uključujući i Jednu moć, i da postaju sve snažniji od napada umesto slabiji. Poslednjih godina, ovi pečati su počeli da slabe. Oni koji su nađeni više nisu neuništivi. Veza između stanja zatvora Mračnog, ako se zna da postoji veza između diskova koji fizički postoje i pravih pečata, je zastrašujuća.

Skoro odmah prateći Samaelov napredak, i dosta pre nego što su agenti Latre Poze imali vremena da dođu do svog cilja, armije kojima su komandovali Demandred i Be’lal su žestoko napale, preteći (možda bez znanja) velikim sa’angrealima. U ovoj tački rata, zaustavljanje napretka Senke je bio najbolji rezultat kojem se iko mogao nadati; snage Svetla nisu povratile nijedan deo osvojene teritorije preko dve godine. Lijus Terinove snage su jedva uspevale da zadrže ta dva prodora, dok su Demandred i Be’lal bili uporni. Samael je započeo novu ofanzivu, koju su takođe jedva zadržali, a spominju se i druge velike vojne operacije. Postalo je jasno da je konačni poraz blizu; ako bi se bilo koja od ove tri velike ofanzive, kojima su upravljali Izgubljeni, probila bilo bi samo pitanje vremena pre konačnog poraza, možda samo nekoliko meseci. Velike pobune su preplavile veći broj gradova koje je Svetlo držalo, jer su ljudi panično dočekivali pobedu Senke. Dvorana Sluga sama je uništena od strane onih koji su nekada bili verni Lijus Terinu, i ‘frakcija mira’ se ponovo pojavila. Ova stranka je zahtevala pregovore sa Izgubljenima.

Postojeći dokazi ne govore da li je tokom rata postojalo više miroljubivih stranki, ili samo jedna, . Ovo nije bio prvi put da neka frakcija zatraži mir sa Izgubljenima, jer zapis jasno govori da su ove grupe, radeći na svoju ruku, slale delegacije Izgubljenima nekoliko puta u potrazi za rešenjem sukoba. I svaki put bi se otkrilo da su članovi delegacije koji bi se vratili potpomagali Senku. Očigledno nisu poštovali izreku za koju se pretpostavlja da je nastala u ovom periodu: ‘Nikada nema mira sa Senkom’.

Suprotstavljanje Latra Poze Zmajevom planu se nastavilo uprkos ovim događajima, i ženske Aes Sedai - možda kao životinje koje se, kada vide kamen koji se kotrlja niz brdo, zamrznu na putu uništenja - su se držale svoje zakletve, čineći krug nemogućim. Lijus Terin je jasno video da bi bilo nemoguće da zadrži ogromne sa’angreale dovoljno dugo da bi se pristupni ter’angreali prokrijumčarili, čak i da krijumčarenje bude uspešno. Po njegovoj tački gledišta, nije više bilo izbora, i odlučio se da iznese svoj prvobitni plan bez žena.

Tada je svima bilo nepoznato da su svi agenti zaduženi za povratak ter’angreala bili uhvaćeni i ubijeni, i artefakti su razneseni širom regija koje je držala Senka. Novosti od ovoj tragediji nisu doprle ni do koga sve dok događaji nisu premašili sve planove.

Grupa moćnih muških Aes Sedai, glasnih do tačke na kojoj su prekinuli sastanke u Dvorani Sluga, je podržalo Lijusa Terina tokom rasprave sa Latrom Pozom. Ova grupa se zvala Sto sadrugova, iako ih je tada bilo 113. Sa Sto sadrugova i silom od nekih deset hiljada ratnika, Lijus Terin je otpočeo napad na Šajol Gul.

I dok tačni događaji tog dana nikada neće biti poznati, neki detalji su preživeli. Zmaj i njegovi saputnici su stigli na Šajol Gul da bi otkrili neočekivan dobitak: skup trinaest najmoćnijih vođa Izgubljenih Aes Sedai se održavao u Jami Prokletstva duboko unutar planine u tom isto trenutku, možda ih je Mračni sazvao. Sadruzi su napali brzo i bez milosti, bezbedno zapečaćujući Rupu, a da nisu uništili zatvor Mračnog kao što su se mnogi protivnici tog plana plašili. Četrdeset i pet Sadrugova je ubijeno u bitci, a izgleda da su ratnici imali mnogo veći procenat žrtava. Napad je zarobio sve prisutne Izgubljene unutar pečata, tako otklanjajući jednim udarcem Senkin dodir i njihovo vođstvo u svetu. Sa pečatima koji su bezbedno postavljeni, cuendilar diskovi su pažljivo sakriveni.

Nakon sto ili više godina od Kolapsa, i deset krvavih godina rata, Rat Senke se završio. Iako je i dalje veći deo sveta držala Senka, mnogi su verovali da će bez svojih vođa Senkini sledbenici nestati, a da će sve zemlje Senke biti lako ponovo osvojene, i da će Senka zauvek nestati. Ipak, Mračni nije više mogao da dodirne svet. Lijus Terin, Zmaj, i snage Svetla su izašle kao pobednici iz sukoba, ili se barem tako činilo.

Niko nije računao na protivudar Mračnog.

 


Poglavlje 5

Mračni i muški Izgubljeni


 

Šai'tan

 

Kada je rupa probušena ka mestu izvan Šare, mračno biće je iskoristilo otvor da dodirne svet. To biće, koje se nazvalo Šai’tan je Tvorac svemira zatvorio izvan vremena i stvaranja. S’obzirom da se njegov dodir prvi put osetio, nazvan je mnogim imenima: Otac laži, Zaslepljivač, Gospodar groba, Pastir noći, Uništitelj duša, Sakupljač Srca, Stari Znanac, Palilac trave, Kidač lišća i najčešće, Mračni. Čak i danas, retki su oni koji koriste njegovo pravo ime, iz straha da će time prizvati njegovu pažnju. Imenovanje Mračnog se smatra kletvom.

Iako nije niti muško, niti žensko, za Šai’tana se obično govori u muškom rodu. Nije fizičko biće, pošto je izvan i iza ovog sveta, a ipak ima sposobnost da utiče na fizički svet. Ljudski motivi se često njemu prepisuju, uprkos činjenici da nije čovek, i da samim tim prkosi razumevanju. Ipak, postoji jedna ljudska reč koja obuhvata Šai’tana- ‘zlo’.

Njegovi sledbenici se slažu da je njegova namera da pobegne iz svog zatvora i u potpunosti uđe u naš svet, i da je objavio da je njegova namera da prepravi čitavo stvaranje prema svom planu, kada pobegne nakon Tarmon Gai’dona, Poslednje bitke. Nema sumnje da je dovoljno moćan da ovo i ostvari, s’obzirom da poseduje božanske sposobnosti, možda isto toliko jake kao i Tvorčeve. Mnogi učenjaci veruju da je on potpuna suprotnost Tvorcu. On međutim, nema sposobnost da pobegne iz zatvora bez pomoći koja dolazi sa našeg sveta. Činjenica da je Rat Senke počeo pokušajem njegovih sledbenika da završe ono što je Rupa započela je dokaz njegovih ograničenja. Ovi sledbenici su bili, a i dalje su osnova bilo kakvom pokušaju bega, ali od bušenja Rupe, oduvek je bilo onih koji su voljni da prate Mrak.

Kada je Šai’tan prvi put dodirnuo svet, njegov dodir je preneo obećanja moći i vladavine izvan snova ljudi. Obećao je da će prepraviti svet i dozvoliti onima koji su pripremili taj put da vladaju u njegovo ime. Oni koji bi ga služili verno, postali bi besmrtni.

 

 

Gospodari Straha

 

Neki Aes Sedai su bili izuzetno podložni obećanjima vladavine i slave. Nije bila bitna činjenica da bi svet, kojim bi vladali bio svet Senke. Sve što je bilo bitno je da će vladati, a sa besmrtnošću njihova vladavina bi trajala večno. Ovi Aes Sedai su okrenuli leđa Svetlosti i njihovim zakletvama da joj služe, da bi pratili želje Velikog gospodara Mraka. Nikada ga nisu zvali imenom, verujući da je upotreba njegovog pravog imena svetogrđe, umesto toga ga nazivajući ‘Velikim gospodarom Mraka.’ Svi ovi Gospodari Straha, kako su bili poznati, su putovali do Jame prokletstva u Šajol Gulu da bi posvetili svoje duše gospodaru Mraka. Najboljima su date moći i sposobnosti koje su prevazilazile druge, praveći od njih polu bogove. Među sobom, oni su poznati kao ‘Izabrani da Vladaju svetom Večno’, ili jednostavno ‘Izabrani.’ Svima ostalima, poznati su kao Izgubljeni. 

 

 

Izgubljeni

 

Jedna stvar je jasna iz većeg broja izvora: Izgubljeni su planirali jedan protiv drugog skoro sa isto toliko žara sa koliko su planirali osvajanja Senke. Najviši cilj za sve Izabrane je da bude imenovan za ‘Ne’blisa’, onog ko će biti iznad svih ostalih nakon Poslednje bitke, na samo pola koraka ispod Velikog gospodara samog. Žudeli su za tom pozicijom najveće blagonaklonosti od dana kada su se zakleli Senci, nadajući se da će dokazati svoju vrednost Velikom gospodaru. Iako su i drugi Aes Sedai prišli Senci nijedan, nijedan približne ili iste jačine onima koje se danas nazivaju Izgubljenima nije bio živ do poslednje godine Rata Senke; i nijedan nije umro od neprijateljskog napada. Ovi ljudi su želeli moć, a ta želja je prerasla u opsesiju dok je Mračni ohrabrivao ovo smrtonosno takmičenje. Nema sumnje da je Mračni želeo samo najsnažnije u svojoj službi, a ohrabrivao je svoje sluge da se takmiče među sobom.

Oni koji su preživeli ovaj odabir, trinaest najmoćnijih Izabranih, koji su uhvaćeni pri pečaćenju Rupe su u svim osim u jednom slučaju, poznati po imenima iz Starog jezika koji su im dali njihovi savremenici. Oni su Aginor, Asmodean, Baltamel, Be’lal, Demandred, Grendal, Išmael, Lanfear, Mesana, Mogedijen, Rafhvin, Samael i Semirhejdž. Izabrani su ponosno priglili svoja nova imena kao simbol njihovog ponovnog rođenja u Senci, odbacujući ona sa kojima su se rodili. Od Rata Moći do današnjeg dana, njihovim imenima se plaše deca, iako su najiskvarenije priče od Izabranima tek senke zločina koje su počinili.

Mnogi detalji o njihovim životima i poreklu su izgubljeni u toku vremena i istorije dok su njihova tela ostala zatvorena u pečatu. Međutim, zapanjujuća količina informacija je preživela tri ili možda četiri hiljade godina otkako ih je Lijus Terin zatvorio. A ipak se izuzetno malo zna o njihovim potezima od kako su se nedavno ponovo pojavili na svetu. Bez obzira da li su Izgubljeni uništili bilo kakvu tačnu informaciju o sebi da bi sakrili stvarne slabosti je nepoznato, ali se mora uzeti kao mogućnost. U svakom slučaju, količina informacija koja je poznata o Izgubljenima se razlikuje od slučaja do slučaja.

 

 

Išmael

 

Prvi od trinaestoro koji su formirali visoki savet Senkinih snaga je bio Išmael ili ‘Izdajnik Nade’ na Starom jeziku. Takođe je poznat i kao Ba’alzamon, Srce Mraka i Duša Senke. Sigurno je bio najviše rangirani komadant Mračnog, uprkos činjenici da nikada nije držao direktnu komandu na bojnom polju. Za njega se veruje da je najmoćniji Izabrani u Jednoj moći, a jedini koji mu je bio ravan je niko drugi do Lijus Terin Telamon sam.

Kao Elan Morin Tedronai, bio je jedan od najvećih filozofa svog vremena, možda najveći. Njegove knjige (među njima su i Analize Shvaćenog Značenja, Stvarnost i Odsustvo Značenja i Rastavljanje Razuma), su bile iako previše nezemaljske za šire narodne mase, su bile izuzetno uticajne u mnogim oblastima izvan filozofije, naročito u umetnosti. Nijedna kopija nije preživela, a možda je svetu bolje tako s’obzirom na uslove. Neki delovi njegovih dela koji su preživeli nakon što je prešao  Senci—verovatno u obliku pisma—pokazuju da je verovao da se rat između Senke i duše Lijus Terina odigravao još od nastanka, kao dio beskrajnog rata između Velikog gospodara Mraka i Tvorca preko ljudskog roda. Prema njemu, Lijus Terin je potpao pod uticaj Mračnog u toku ostalih obrtaja Točka i postao šampion Velikog gospodara. Tokom rata, borio se podjednakom snagom da okrene Lijusa Terina Senci, koliko i da ga pobedi.

Elan Morin je svakako bio među prvima koji su dali svoju zakletvu Senci, moguće je da je bio prvi. Njegovo javno obaveštenje o ovome, s’obzirom da je dolazilo od čoveka koga je čitav svet u to vreme poštovao, kada su glad,  bolesti i masovne pobune drmale nepripremljen svet, usred konferencije koja je sazvana da se reše krize je započelo još veće pobune. Elan Morin je prvi put objavio svetu sa čim se susreću. Pozvao je na potpuno uništenje starog reda—u stvari, na potpuno uništenje svega.

Kada je Zmaj poveo poslednji napad protiv Mraka u Šajol Gulu, Išmael je možda na neki način bio samo delimično zarobljen pečatom Rupe, ostavljajući ga budnog i sa sposobnošću da dodirne svet dok su ostali spavali unutar pečata—ovo se tvrdi u nedavno otkrivenom rukopisu koji se pripisuje Aranu, sinu Malana, sinu Senara (rođenom oko 50.  g.p.s.). Rukopis, koji je bio nezavršen do Aranove smrti se većim delom zasniva na pismima i dnevnicima koje Aran pripisuje Aes Sedaima koji su živeli u toku samog Slamanja. Ovi tekstovi (na žalost, predstavljeni danas kratkim citatima unutar rukopisa) tvrde da je Išmael viđen, ili čak da je bilo susreta sa njim, nakon što je Rupa zapečaćena, čak i četrdeset godina nakon tog događaja. Ni u jednom slučaju ga nisu videle žene koje su napisale dnevnike ali im je Aran, izgleda, u potpunosti verovao.

Takve tvrdnje bi se mogle smatrati smešnim da Aran nije poznat kao pisac neokaljanog obraza, koji nikada nije citirao izvor koji nije mogao da potvrdi (osim što su i izvor i njegova potvrda odavno izgubljeni za nas). Pretpostavljao je da je (citirajući ostale izgubljene izvore) možda bilo potrebno više godina da se Išmael potpuno uvuče u zamku zajedno sa ostalim Izgubljenima. Ako je to istina, moguće je da Išmael u redovnim ciklusima izlazio i bivao privučen zatvoru koji drži ostale. Tokom svog života, Aran je beležio događaje zasnovane na ciklusima od više množilaca četrdeset, a da nije otkrio bilo kakve znake da je jedan od Izgubljenih na slobodi u toku tih intervala.

Na poslednjim stranicama rukopisa je Aran počeo da sumnja u svoje teorije, ali postoje dokazi da je možda bio u pravu. Razgovori sa zatvorenim Prijateljima Mraka su otkrili da je više njih primilo instrukcije od Išmaela mnogo pre nego što su ostali Izgubljeni oslobođeni (za šta se većina slaže da se desilo 997. ili 998. g.n.e, i za šta se veruje da se desilo zbog slabljenja pečata). Neki tvrde da su zadaci od njega dolazili još od 983. g.n.e, kada su pečati i dalje bili dovoljno jaki da zadrže ostale.

Čini se moguće da je Išmael mogao biti slobodan još i ranije, i da je ciklus prosto bio duži nego što je Aran mogao da ga prati. Dva sigurno najveća prevrata za koje čovečanstvo zna još od Slamanja, Troločki ratovi i Stogodišnji rat, su verovatno bila vremena u kojima je jedan od Izgubljenih bio na slobodi, čineći svoja opaka dela. Tokom Troločkih ratova ime Ba’alzamon, koje je Išmael kasnije preuzeo je koristio njihov vođa, a kasnije i ostali Gospodari Straha. Takva veza ne postoji u vezi sa Stogodišnjim ratom, ali se čini mogućim kada se uzmu u obzir ostali dokazi. Možda će neki budući istraživač odrediti da li je Išmael odgovoran za ove dve nesreće ljudskog roda.

Dalji dokazi o ovoj teoriji dolaze iz nedavnih svedočenja onih koji tvrde da su videli Išmaela pre njegove smrti. Kažu da je zaboravio svoje pravo ime, da je bio više nego polulud, da je mali deo njega bio ljudski, što su stanja koja se barem delimično mogu pripisati Aranovim teorijama. Obično je obučen u crno sa plamenom umesto očiju i usta. Ne zna se da li je ovo trik Moći ili rezultat zatvora. Ubio ga je Rand al’Tor u Kamenu Tira 999. g.n.e, ali sa Gospodarom groba, smrt nije uvek konačna.

 

 

Aginor

 

Drugi najmoćniji muškarac među Izgubljenima, poznat pod imenom Aginor, je po snazi bio približan Lijus Terinu i Išmaelu. Pre nego što se okrenuo Mraku, ime mu je bilo Išar Morad Kuejn, i bio je jedan od najvećih biologa iz Doba legendi. Ako se može verovati poznatim izvorima, shvatao je ’osnovnu jedinicu života’ bolje nego bilo ko u tom Dobu. Sigurno je trpeo pod raširenim mišljenjem da ništa više novo nije ostalo da se istraži, tek ponegde da se usavršava. Njegov rad se, izgleda, ticao novih vrsta biljaka žitarica i ukrasnih biljki, dok je više puta disciplinovan zbog nezakonitog rada na životinjama.

Išar Morad je među prvim Izgubljenima prešao na stranu Senke, verovatno tokom prve tri decenije Kolapsa. Nakon što je postao jedan od Izgubljenih, posvetio se stvaranju ‘Senkinog nakota’, živih konstrukcija dizajniranih da služe Senci. Njegov prvi rad su bili Troloci, stvorenja napravljena ukrštanjem čoveka i životinje. Sigurno je da je stvaranje Troloka počelo dosta pre Rata Moći, jer su se pojavili u velikim brojevima prvih dana rata. Zbog sposobnosti da se brzo množe, Troloci su činili najveći deo Senkinih vojski do kraja rata. Uskoro su usledila druga stvorenja, od kojih neka i dalje postoje, kao što su Draghkar, a neka su poznata samo kroz istorijske spise, kao što su Golam i džumara.

Koliko je poznato, Aginor nije upravljao na bojnom polju i nikada nije služio kao guverner. Međutim, imao je odrešene ruke da nabavlja materijale za svoje eksperimente. Procenjuje se da je na samom početku Rata Senke deset hiljada muškaraca, žena i dece svaki dan otimano, a ovaj broj je možda čak i dupliran tokom poslednjih pet godina.

Zna se da je Aginor prešao na stranu Senke samo zato što je jedino kao biće Senke mogao da istražuje po sopstvenom nahođenju.

Tokom zatvaranja Rupe je uhvaćen i vezan tik ispod površine pečata. Rezultat toga je bila njegova blizina svetu, a on je bio među prvima koji su se probudili i pobegli natragu u svet, da bi se našao zarobljen u telu nemoguće ostarelom i izobličenom okretanjem Točka tokom dugih godina njegovog zarobljeništva. Zbog besmrtnosti koju mu je dodelio Mračni Gospodar, bio je živ, ali možda zbog efekata njegovog zarobljeništva, njegovo telo je trpelo od proticanja vremena. Bio je i među prvima koji su poginuli, a ubio ga je Rand al’Tor blizu Zenice sveta 998. g.n.e.

 

 

Baltamel

 

Baltamel, rođen kao Eval Raman, je bio istoričar specijalizovan u proučavanju nestalih kultura. Iako je bio prilično jak u Moći, nije uspeo da se istakne dovoljno da bi dobio počasno treće ime. Neki izvori tvrde da kvalitet njegovog rada nije bio razlog zbog kojeg je imao niži društveni položaj. Imao je temperament koji se, jednom probuđen, širio kao šumski požar koji često nije mogao da kontroliše. Navodno je zbog nasilja nekoliko puta bio veoma blizu toga da bude obavezan uz pomoć Moći da ne čini nasilje.

Bio je veoma zgodan čovek koji je uživao u društvu žena i bio veoma omiljen među njima. Uprkos njegovom položaju na institutu za više obrazovanje M’Džin, provodio je mnogo vremena u građevinama koje bi se danas zvale krčmama najniže vrste. Iznenađujuće mnogo je uživao družeći se sa nižim društvenim slojevima, pa čak i kriminalcima. Veruje se da je glavni, a verovatno i jedini, razlog zbog kog nije otpušten sa svog položaja bila njegova snaga u Jednoj moći.

Senka je privukla Evala obećanjem besmrtnosti. Prosto, živeti zauvek i ostati mlad. Otputovao je do Šajol Gula da položi svoju dušu u sredini Kolapsa.

Iako je kao Baltamel imao visok položaj u savetu Senke tokom rata, njegovu tačnu ulogu je nemoguće odrediti. Možda je vodio obaveštajnu službu koja se takmičila Mogedijeninom. Nema sumnje da nikada nije bio general, iako je moguće da je služio kao guverner. Bilo koja da njegova pozicija da je bila, poznato je da je učestvovao u većem broju velikih zločina, uključujući osnivanje kampova u kojima su ljudi uzgajani kao hrana za Troloke.

Nakon pečaćenja Rupe, bio je zarobljen još bliže površini pečata nego Aginor i oslobođen je u isto vreme. Kao i Aginor, pretrpeo je od protoka vremena, ali u mnogo većoj meri. Njegova duša i duh su i dalje bili mladi ali je njegovo, nekada zgodno telo, istrulelo da tačke na kojoj više nije mogao da podnese da ga vide. Nije mogao da koristi sopstveni jezik da bi pričao, bio je primoran da pokrije i poslednji delić tela i zahtevao je od Aginora da priča umesto njega. Prvi je od trinaestoro koji su umrli, ubio ga je poslednji Nim, Zeleni čovek, u Zenici Sveta. (bruka, ubila ga biljka :lol: prim. lek.)

 

 

Samael

 

Većina Izgubljenih je bila dovoljno duboko zatvorena da bi ostala nedodirnuta i neoštećena vremenom, iako ih je to usporilo u bekstvu, osim Aginora i Baltamela. Nisu čak ni ožiljke imali, osim onog koji je imao Izabrani poznat kao Samael.

Samaelova posekotina je unakazila njegovo inače privlačno lice, kao da mu je usijani žarač prevučen od temena do vilice. U svom dobu, takve stvari je bilo lako Izlečiti. Međutim, on je odbio da se taj ožiljak ukloni, noseći ga kao podsetnik ponižavajućeg poraza pri kome ga je zadobio. To je bila značka mržnje i osvete. Bio je aktivan, dobro građen čovek, zlatne kose, plavih očiju, lepih manira i veoma zgodan. Njegova građa ga je činila većim nego što je stvarno bio. Kada bi se uporedila njegova stvarna visina sa ostalim muškarcima, bio je prosečne visine. Ovo ga je nerviralo, jer je osećao da ga češće sude po visini nego po veštini, a to mu je falilo.

Kao Tel Džanin Elinsar, bio je svetski poznat sportista pre rata, takmičio se u većem broju disciplina, među kojima je streljaštvo i nekoj vrsti nadmetanja mačevima bez krvi u kojima je bio svetski šampion. Zna se da je bio prijatelj Lijusu Terinu Telamonu, iako bliskost njihovog prijateljstva ne može biti utvrđena. Sa dolaskom Rata Moći njegovi ostali talenti su otkriveni, i uskoro je postao jedan od Lijus Terinovih najboljih generala. Bez sumnje se zaljubio u rat i u počasti i privilegije koje su išle uz mesto jednog od najpoznatijeg i najcenjenijeg generala. Njegova specijalnost je bila odbrana, a oni koji su se borili protiv Senke su se često branili.

Četvrte godine rata je odjednom prešao na stranu Senke. Ovo je delimično prouzrokovano verovanjem da će Mračni na kraju pobediti—uprkos njegovoj veštini ratnika i taktičara, jer je obično uključivao svoje snage samo kada je bio siguran u pobedu—a delimično zbog svoje mržnje prema Lijuus Terinu. Verovao je da je bolji general od Lijusa Terina i da je zaslužio komandu nad svim snagama, koja je prepuštena drugome. Lijus Terin mu je zadao njegov ožiljak, ožiljak koji je odlučio da nosi sve dok ne porazi Lijusa Terina.

Samael je mnogo više voleo vojsku kao sredstvo osvajanja, od političkih intriga ili diplomatije, i više je voleo komandu na bojnom polju od službe kao guverner. Kad god je bilo moguće vraćao se vojnim akcijama. Svakako su ljudi koji su živeli na njegovoj teritoriji bili srećni kada je odlazio. Pored uobičajnih zločina, njegovo upravljanje se moglo okarakterisati kao nemarna okrutnost. Prljavština i glad su bili poznati u regijama u kojima je Senka držala vlast—u stvari, neobično bi izgledale bez njih—ali Samaeolove teritorije su pretrpele nemerljive smrti zbog bolesti i gladi, zbog činjenice da ga je mrzelo da prida i najmanju pažnju higijeni i ishrani. Zna se da je voleo velike projekte, a ljudi i resursi zaduženi da upravljaju teritorijom pod predhodnim guvernerom bi uvek bili preraspoređeni na ove proekte čim bi Samael preuzeo komandu.

Za razliku od civilnog stanovništva, Samael se sa vojnicima pod svojom komandom—ljudima i Prijateljima Mraka—dobro ophodio i pazio na njih, iako bez emocija. Zapisano je da je o njima vodio računa kao što se brinuo o svojoj opremi dok se bavio sportom, tako da ga uvek služi.

Koliko god da su civili patili pod Samaeolovom vladavinom, ratni zarobljenici su prolazili još gore. Oni koji nisu korišćeni kao hrana za Troloke (što je bila najčešća sudbina vojnika koje bi zarobila Senka), bi bili zatvoreno sa nedovoljno hrane i vode za život ili ih uopšte nisu dobijali. Zna se da je jednom prilikom, pošto je dobio informaciju da zarobljenici dobijaju polovinu hrane koja je bila neophodna da se prežive, naredio je da se odmah ubije pola zarobljenika.

Poslednje što se zna o njemu je da vlada u Ilijanu, pod imenom lord Brend, ali se ne zna njegova trenutna pozicija.

 

 

Rafhvin

 

Samael je mrzeo političke intrige, dok je ih je Rafhvin mnogo više voleo diplomatiju i manipulaciju od otvorenog obračuna. Rafhvin je bio visok čovek, krupne građe, prilično zgodan, uprkos prosedim zaliscima.

Ništa nije poznato o Ared Mosinelu pre Kolapsa, kada se pojavio u najvišem savetu snaga Mračnog, a ni nakon toga se mnogo toga nije saznalo. Nema sumnje da je žudeo za moći iznad svega ostalog kada se okrenuo gospodaru Mraka da ugasi tu žeđ. Veruje se da je diskretno koristio Prinudu, okrećući umove i volje da bi osigurao stalnu kontrolu bilo koje situacije.

Pod Senkom je bio vojskovođa i političar. Kao general se pokazao osrednjim, dok su njegove sposobnosti procvetale u ulozi političara i diplomate preko manipulacije. Zaslužan je za predaju nekoliko teritorija snagama Mračnog bez invazije. Regije kojima je on upravljao za Senku su efikasno, iako nemilosrdno vođene, a nije ni obraćao pažnju na detalje.

Dve Rafhvinove glavne slabosti su bile egoizam i žene. Mnogi ljudi su zadobili položaje u njegovoj službi laskajući mu, iako ih je brzo smenjivao ako bi se pokazali nesposobnim za taj položaj. Iako je bio zgodan, nije mogao da podnese odbijanje. Njegove ljubavnice najčešće nisu imali nikakvog izbora. Veći deo propusta njegove administracije se može pripisati nedostatku vremena, koje je posvećivao svojim ljubavnicama.

Nakon što se oslobodio iz Rupe, preuzeo je ime Gebril i zaveo kraljicu Mograzu u Andoru, koristeći Prinudu da je pretvori u svog ljubimca, vladajući Andorom iza trona, sve dok ga Rand al’Tor nije ubio kobnom vatrom.

 

 

Be’lal

 

Dok je Rafhvin više voleo manipulaciju, Izgubljeni poznat kao Be’lal Zavidni, je bio majstor, toliko se izveštivši da je poznat i kao Tkalac mreže. Kao Duram Ladel Šam, u Dobu legendi je bio ekvivalent advokatu, predstavljajući ljude na sudu. Da je bio dobar, svedoči časno treće ime, ali se to više nigde ne pominje. On je Izgubljeni o kome se najmanje zna.

Neki izvori kažu da je on, kao i Samael, bio jedan od vođa borbe protiv Senke pre nego što se okrenuo Mraku, i da je zavideo, a kasnije i mrzeo Lijusa Terina. Visok, atletske građe sa kratkom srebrnom kosom, kombinovao je i nadmašio snage Rafhvina i Samaela, jer je bio strpljiv i lukav planer i sposoban borac pri direktnoj borbi sa protivnikom.

Prešao je Senci u toku Kolapsa, međutim ne zna se tačno kada. Tokom rata je imao nekoliko operacija, očigledno se postavljajući kao dobar, ako ne i izvanredan general. Upravljao je najmanje jednom osvojenom regijom. Njegova osvajanja i upravljanje je obeležila izuzetna stopa nasilja i surovosti, ali se to može reći o bilo kom Izgubljenom. Neki odsečci govore da je učestvovao u uništavanju Dvorane Sluga, uništavajući je tek nekoliko dana pre nego što su njega i ostale Izgubljene zapečatili u Rupi.

Nakon bega iz pečata, pažljivo se probijao među plemstvom Tira, i kao Visoki lord Samon vladao sve dok ga nije ubila Moiraina Sedai kobnom vatrom u Kamenu Tira.

 

 

Demandred

 

Demandred je bio jedan od Izgubljenih koji se, kao i Samael, okrenuo protiv Lijusa Terina u Ratu Senke zbog zavisti. Mrzeo je Zmaja čak i više od Samaela, iako njegov razlog nije bio tako očit.

Pre nego što se okrenuo Senci, bio je Barid Bel Medar, drugi po časti i uticaju u svom dobu, odmah nakon Lijusa Terin Telamona. Bio je visok i umereno zgodan, iako ne toliko visok kao Lijus Terin, a njegov nos ga je činio skoro, ali ne i lepim.

Reč ‘skoro’ opisuje njegov život. Rođen je jedan dan nakon Lijusa Terina, bio je skoro isto snažan, i sa skoro isto toliko veštine. Potrošio je godine skoro dostižući Lijus Terinove zasluge i slavu. Da nije bilo Lijus Terin Telamona, nesumnjivo je da bi bio najcenjeniji čovek svog Doba. Bio je visoko rangiran, i pisao je knjige sa širokim spektrom tema koje su bile uspešne i kod kritičara, i po popularnosti. Njegova nesreća je bila u tome što je Lijus Terin bio još više rangiran, i što je postizao još veće uspehe, dok je pisao knjige koje su postizale još veću popularnost kod kritičara i publike.

Na početku Rata Moći, Barid Bel je ubrzo postao jedan od vodećih i najviše rangiranih generala u borbi protiv Senke. U svetu koji se nije sećao rata ni vojske, generali su stvarani, a umeće ratovanja je nađeno na mnogim neočekivanim mestima. Najzad je pronašao oblast gde je mogao, ako ne da nadmaši, makar da parira Lijusu Terinu. Ovo je razlog zbog kog je Barid Bel mislio da je intelekutalno superiorniji od Lijusa Terina, za kog je verovao da je preoprezna budala, dok je on sam bio kockar, voljan da se poigra sa srećom. Zbog toga je bio besan kada je Lijus Terinu dodeljena komanda nad snagama koje su se borile protiv Senke.

Pošto je još jednom bio drugi, njegova mržnja i zavist na Lijusa Terin Telamona su se povećavale sa svakom počasti koju bi mu Lijus dodelio. Napravio je hladnokrvan račun: sa Lijusom Terinom kao komandantom, Senka je pobeđivala. Treće godine rata, okrenuo se Mračnom gospodaru da bi osvetio ogromnu mržnju koju je osećao prema Zmaju, i prozvali su ga Demandred.

Demandred je za Senku bio isto toliko dobar general, kao i kada se borio protiv nje, pobeđujući u mnogim bitkama. Nekoliko puta je bio upravnik osvojenih teritorija, ali su ovi periodi bili kratki. Svaki put bi se brzo vraćao na bojno polje, ne zbog ljubavi prema ratu, već zbog želje da bude lično odgovoran za Lijus Terinov poraz i uništenje. Nije se dobro slagao sa svim ostalim Izgubljenima, a posebno nije voleo Samaela, možda zbog njihovog nadmetanja u vojnim sposobnostima i želje obojice da baš oni unište Zmaja.

Verovao je da svi treba da budu kažnjeni svi oni koji su ga obeščastili, a njegov pogled na čast i odgovarajuću kaznu su bili ekstremni. Tokom rata je zarobio dva grada, i svakog zarobljenika, muškarca, ženu i decu u njemu je dao Trolocima samo zbog toga što je verovao da su ga prezirali dok je još uvek nosio ime Barid Bel Medar.

Probudivši se iz pečata pronašavši da je Lijus Terin odavnomrtav nije ništa promenilo kod Demandreda. Jednostavno je preneo svoju mržnju nesmanjenog inteziteta na Rand al’Tora. Demandred je živ i uveliko planira. 

 

 

Asmodean

 

Asmodean je Izgubljeni sa verovatno najčudnijim razlozima zbog kojih se okrenuo Senci. Mračnih očiju, crne kose, lep čovek, Džoar Adam Nesosin je bio priznati kompozitor pre Rata Senke. Rođen je u malom lučkom gradu Šorel (nije poznato gde se ovaj grad nalazio), svestrani muzičar, komponovao je i nastupao na velikom broju instrumenata. (Od svih njih su samo harfa i nekoliko vrsta fruli poznate u modernom dobu. Takođe je svirao i šamu, balfon, koreu, oben, međutim, od ovih instrumenata su ostala samo imena.)

Džoar Adam nikada nije dostigao uspeh koji je nalagao njegov talenat, barem ne u potpunosti. Radovi koje je komponovao kada je imao tek petnaest godina su izvođena u mnogim velikim gradovima sveta, ali se nikada nije popeo do zvezdanih visina kao što su mnogi predviđali, i nikada nije uvršten među velike kompozitore Doba. Zna se  da je njegov razlog posvećivanju duše Senci bilo obećanje besmrtnosti. Pošto bi imao večnost na raspolaganju, sigurno bi se popeo do svojeg vrhunca i, možda još i bitnije dobio bi priznanje koje ga je zaobišlo.

Veruje se da nikada nije bio vojskovođa, iako je učestvovao u većem broju bitki na nekom nivou, a služio je kao guverner osvojenih područja. Njegovo upravljanje je bilo mnogo lakše po ljude kada se poredi sa ostalim Izgubljenima, iako podsećanja radi treba reći da su svi Izgubljeni radili takve stvari kao što je dozvoljavanje Mesaninim ruljama da divljaju, saradnja sa Aginorovim ‘sakupljačima’ ljudi, i hranjenje Troločkih garnizona ženama i decom. Jedan zločin koji je samo on upražnjavao mu poneki istoričari opraštaju zato što je uključivalo manje ljudi. A ne treba mu oprostiti. Umetnici svih vrsta koje nije voleo su oslepljivani i/ili na neki drugi način sakaćeni. Bilo koji umetnik—pisac, muzičar, bilo koji—je mogao da postane predmet Asmodanovog nezadovoljstva, ali se najčešće odnosilo na muzičare i kompozitore koje smatrao rivalima pre rata. Strahota ovoga se sastoji u činjenici da nije bilo mučenja, u užem smislu reči: nesrećnika bi samo onesposobio da ikada više proizvodi njegov ili njenu umetnost, i onda bi ga pustio.

Nakon bega iz Rupe, nevoljno je napravio savez sa Lanfear, predstavljajući se kao bard Džasin Natael, sve dok ga nije zarobila da postane učitelj Rand al’Toru. Umro je u Kaemlinu, ubica je nepoznat.

 


Poglavlje 6

Izgubljene i Prijatelji Mraka


 

Lanfear

 

Najmoćnija Izgubljena a možda čak i moćnija od ostalih Izgubljenih, osim Išamaela je Leanfer. Njeno ime na Starom jeziku znači ’Kći Noći’. Ona je jedina Izgubljena koja je sama pdabrala svoje ime, prisvajajući time Svet snova – Tel’aran’riod – i tuđe snove za svoje. Visoka je i vitka sa bledom kožom i dugačkom raspletenom kosom, obično nosi haljine u bojama najčistijeg belog, naglašene pletenim srebrnim opasačem i nakitom sa motivima meseca i zvezda. Nesumnjivo, najlepša i najzavodljivija Izabrana, Lanfear je verovatno i jedna od najlepših žena svog ili bilo kog drugog Doba.

Rođena kao Mijerin Eronail, nije uživala u svetskoj slavi niti je bila poznata, iako su je kolege poštovale. Radila je u Kolam Danu, glavnom istraživačkom centru Jedne moći, koji se nalazio u V’sajnu. Bila je deo tima koji je otkrio zatvor Mračnog i probušio Rupu prilikom potrage za novim izvorom moći  koji bi muškarci i žene mogli da koriste bez podela na saidin i saidar.

Nema sumnje da je bila iznenađena, kao i ostatak sveta kada je otkrila šta se u stvari krilo iza rupe u čijem je stvaranju učestvovala, a stvarno je imala sreće što je bila jedna od retkih preživelih povratnog udara koji je uništio Šarom i veći deo Kolam Dana.

Iz raznih delimičnih dokaza se može zaključiti da Mijerin nije bila među prvima koji su prišli Senci, ali da je dala svoju dušu Mračnom zbog najosnovnijih razloga: ljubavi i mržnje.

Sa sigurnošću se zna da su Lijus Terin i Mierin bili u vezi na kratko vreme i da je Lijus Terin raskinuo nekoliko godina pre nego što je Rupa probušena, delimično zato što je ona više volela moć Lijusa Terina, nego njega samog, a delom zbog toga što ga je videla kao put ka sopstvenoj moći. Mijerin se nikada nije pomirila sa tim raskidom i odlučno je nastavila da ga progoni. Kada se Lijus Terin, nakon raskida sa Mierin, oženio Ilejnom Morel Dalisar, pedesetak godina pre početka Rata Senke, Mijerin je pobesnela. Pokušala je da prekine venčanje i tokom narednih nekoliko godina je napravila nekoliko skandaloznih istupa u javnosti prema Lijusu Terinu, kriveći Ilejnu zbog njenog ‘gubitka’. Ubrzo nakon toga, prišla je Senci. Nikada nije odustala od pokušaja da pridobije Lijusa Terina; a on je bio meta velikog broja zavera Izgubljenih, uglavnom sa ciljem da ga zarobe ili da ga na neki način preokrenu na svoju stranu, a ona je bila na čelu skoro svih.

Iako nikada nije bila komandant na bojnom polju, Lanfear je bila veoma korisna Mračnom pre i u toku Rata Senke. Koristeći snove, vodila je veći broj operacija koje su navele ljude da se okrenu protiv tadašnjih vlasti, stvarajući masovne pobune. Njena zasluga je okretanje ishoda nekoliko bitaka u korist Senke korišćenjem istih sredstava. Takođe, zbog nje je nekoliko ljudi poludelo, dok su drugi izvršili samoubistvo. Vršila je i ubistva u Tel’aran’riodu.

Osim ovih korisnih akcija, Lanfear je najmanje jednom služila kao guverner osvojene teritorije. Spominje se kao učesnik u mnogim zločinima, možda čak u više nego ikoji Izgubljeni. Ljudi nad kojima je imala nadležnost ne samo da su se suočavali sa uobičajenim strahotama Senke; plašili su se i samog sna. Samoubistva su bila izuzetno česta na njenim teritorijama, čak ako se uzme u obzir činjenica da je stopa samoubistava bila veoma visoka na svim teritorijama pod vlašću Senke.

Pored snage u Moći i njenih veština, znanje o Lijusu Terinu, koga je proučavala sa zanimanjem koje bi lovac pokazivao za život i navike lovine, je bilo korisno Senci.

Kada je Lijus Terin zapečatio Rupu, Lanfear je bila zakopana veoma duboko unutar pečata, zadržana u snu bez snova, van domašaja vremena. Rezultat toga je da duge godine nisu uticale na njenu lepotu, ili na intezitet želje za moću i za Lijusom Terinom. Po buđenju u našem svetu, prihvatila je pseudonim Selena i potražila je Rand al’Tora, za koga je verovala da je nekako povezan sa, ako nije bio direktna reinkarnacija, Lijusa Terina. Zbog toga je fokusirala veći deo svojih energija na pridobijanje njegovog srca i na preobraćivanje njega sebi i Senci. Izgleda da ju je ubila Moraina Sedai kad su obe propale kroz ter'angreal vratnice u Karhijenu.

 

 

Grendal

 

Najćudljivija i najdekadentnija od svih Izgubljenih je bila žena po imenu Grendal. Iako nije bila lepa kao Lanfear, bila je zapanjujuća na svoj način. Plavokosa i punija, u odnosu na svoju tamnokosu rivalku, oblačila je svoje čulno telo u stvari koje bi ostavljale malo na mašti, puštajući crveno-zlatnu kosu da pada u uvojcima, ukrašavajući je draguljima. Uvek je bila okružena prelepim polugolim slugama koji su poskakivali na svaku njenu želju.

Iako je kao Izabrana posvećena čulnim zadovoljstvima, bila je potpuno drugačija pre Rupe. Kamarila Maradim Nindar je bila poznati asketa. Ne samo da je živela skromnim i jednostavnim životom, već je i propovedala da se i ostali ugledaju na njen primer. Kamarila Maradim je bila slavna i voljena širom sveta, iako su je više voleli ljudi koji su čuli za nju, nego oni koji su je stvarno poznavali. Bila je posvećena lečenju onih umnih bolesti koje Jedna moć i Lečenje nije popravljalo, verovatno je bila najbolja ikada u finim manipulacijama ljudskog uma. Oni koji su je dobro poznavali je često nisu voleli. I dok su njeni javni pozivi jednostavnom životu uvek bili umereni, privatno je uvek bila neprijatna prema onima koji nisu ispunjavali njene standarde jednostavnosti, što je značilo prema svima.

Za manje od deset godina od bušenja Rupe, Kamaril Maradim je prošla kroz potpunu metamorfozu, potpuno se menjajući. Ekstreman hedonizam je zamenio njen asketizam. Zamenila je svoju jednostavno odeću najnovijim i najizazovnijim stilom, izabranom da bi izgledala bolje. Čulna i seksualna zadovoljstva su zauzela primat iznad svega drugog.

Nema dokaza da su ove promene izazvane Mračnim. Umesto toga, čini se da se to nakupilo u uverenju da svet nikada neće moći da dostigne njene standarde. Možda je to bio njen način da pokaže svetu da podržava ono što je smatrala njihovim načinom života, tako što će to dovesti do najdaljih ekstrema, iako se zna da je veoma uživala u zadovoljstvima.

Zbog nevolja koje su preplavile svet u to vreme, čudno ponašanje ove, svetski poznate žene je privuklo malo pažnje, što predstavlja nesreću. Postoje dokazi da je Kamaril Maradim možda bila među prvima koji su oktrili sa čim se svet suočavao, iako se to desilo tek nekoliko godina nakon promene ponašanja, kada je druga od onih koji će kasnije biti nazvani Izgubljenima odlučila da služi Mračnom. Posetila je Šajol Gul da bi se zaklela u prvih dvadeset i pet godina Kolapsa.

Čak i posle promene u ponašanju i dalje je zadržala svoju svetsku slavu i koristila je, jer se nije otkrilo da ima novog gospodara sve dok ona sama to nije objavila. Na mnogo načina, njena objava svetu je označila početak rata, jer su pre kraja dana Devail zarobili ljudski predstavnici Senke kojih su podržavale prve armije Troloka.

I pre i nakon njene objave je dokazala da je dobra u intrigama, koristeći svoje veštine i znanje o umu da pomogne cilju Mračnog. Pre rata, odgovorna je za ne samo opšte nezadovoljstvo, već i za veći broj veoma destruktivnih pobuna i možda za začuđujuće štetno ponašanje nekoliko visokih zvaničnika, kao i nekoliko samoubistava ključnih ljudi.

I dok nije bila vojskovođa tokom rata, čini se da je Grendal odgovorna za veći broj značajnih dobitaka i za nekoliko uspešnih prevrta3. Jedan izvor kaže: ‘Grendal je osvajala teritorije sa sigurnošću bilo kog generala Senke, ali su njena bojišta bila umovi njenih neprijatelja.’

Nakon buđenja iz dugačkog sna unutar pečata, Grendal je preuzela palatu u Arad Domanu a za poslugu je postavila ljude ukradene iz bogatih i moćnih porodica te zemlje i počela se predstavljati se kao bolešljiva gospa Basen, počela je borbu za moć.

U trenutku pisanja ovog napisanija vjeruje se da je i dalje živa i uveliko kuje planove.

 

 

Semirejdž

 

Dok je Grendal bila iscelitelj uma bez premca, žena poznata kao Semirejdž,  koja je ranije bila tada Nemena Damendar Boan, je bila isto toliko poznata kao iscelitelj tela. Neuobičajno visoka, crnih očiju, izuzetno smirena i graciozna, Nemen Damendar je bila poznata po svojoj sposobnosti da izleči bilo kakvu povredu, pa čak i da povrati ljude na ivici smrti kada bi sve ostalo propalo. Često su je zvali da bi se širom sveta pozabavila najtežim slučajevima, naročito onim koji su imali veze sa mozgom.

Pored toga što je bila Obnavljač, bila je i sadista.

To svoje zadovoljstvo je često upražnjavala zajedno sa Lečenjem. Malo dodatnog fizičkog i mentalnog bola je bila mala cena koju je trebalo platiti, kada se uporedi sa preživljavanjem. Najveći broj pacijenata je bio toliko zahvalan što je bio živ da nije ni spominjao mučenje koje su pretrpeli. Ljudi za koje je verovala da nisu potrebni društvu nisu bili te sreće. Ako ne bi umrli od mučenja, ubila bi ih nakon toga. Izuzetno je uživala djeleći ono što je ona smatrala da zaslužuju– sve dok Dvorana Sluga nije saznala za ovu perverziju.

U nekom trenutku, nakon bušenja Rupe, se saznalo za tajnu Nemene Demandar. Suočena sa delegacijom Dvorane, ponuđen joj je izbor: da bude obavezana da ne čini zločin i da zbog toga nikada više ne oseti to zadovoljstvo, ili da bude odsečena od Jedne Moći i da bude osramoćena i izbačena iz redova Aes Sedai. Za nju, nije bilo izbora. Bila je među prvima koji su otputovali do Šajol Gula, među prvima koji su posvetili svoju dušu Velikom Gospodaru Mraka.

Sigurno je u mnogome doprinela haosu tokom druge polovine Kolapsa. Na jednom tasu se nalazio uticaj javnog priznanja da je neko na tako visokom položaju prešao u Senkin tabor. Na drugom je bio njen tretman kidnapovanih članova Dvorane Sluga. Besna na Dvoranu zato što su se usudili da postave njene žrtve iznad nje, Semirhejdž je koristila svoj savez sa Mračnim Gospodarom da im se sveti. Koristila je svoje znanje o ljudskom telu i njene veštine da bi manipulisala zadovoljstvom i bolom kao ekstremno efektivne načine mučenja. Izvršavala je svoju osvetu svaki put kada bi neki savetnik Dvorane javno objavio da je pristupio Senci, nakon njene terapije. Malo njih se odreklo Senke, tek nakon dugog tretmana Obnavljača. Čak i oni koji bi se konačno povratili su se do kraja života više nego ičega plašili da ne padnu ponovo u njene šake.

Tokom rata je nekoliko puta bila na bojištu, pokazujući se kao general tek osrednjih sposobnosti. Upravljala je nad nekoliko osvojenih teritorija, gde se nivo nasilja izdvajao čak i među Izgubljenima. Terala je stanovnike nekoliko osvojenih gradova da sarađuju u mučenju jedni drugih do smrti. I dok je hiljade brutalno ubijenih puno izraženo ciframa, to je bila mala okrutnost u odnosu na neke druge njene akcije. Na malim grupama ili osobama je unapredila nanošenje bola do nivoa na kom bi se to moglo nazvati umetnošću. Potrošila je mnoge sate ’proučavajući’ načine na koji bol može da skrši ljudsku volju i ponos, i na šta se sve ljudi mogu naterati da bi izbegli još bola. Tvrdila je da nije bilo granica, osim osim ako joj neko pobegao u umrijevši. Semirhejdž je koristila tehniku usavršenu na članovima Dvorane Slugu, dok su je tražili tokom Kolapsa, na zarobljenim vojnicima i civilima koji su slani na zadatke protiv bivših drugova. Uvek bi izveli svoju misiju, osim ako bi ih razotkrili. Uvek je dobijala važnije zatvorenike da ih okrene Senci. Semirhejdž je otkrila da krug trinaestoro, uz pomoć trinaest Mirdrala koji su služili kao neka vrsta filtera, može da preokrene bilo koga ko može da usmerava na stranu Senke, iako je više volela da sama sređuje Aes Sedai. Mrzela je svakog ko se zvao imenom Aes Sedai, najviše je uživala da ih sama slama, malim dozama, tako da budu potpuno svesni šta im se dešava do poslednjeg trenutka.

Semirhejdž je takođe upravljala i mrežom čiji je cilj bio pronalaženje izdajica ne samo na porobljenim teritorijama, već i među pristalicama Mračnog, takođe. Njena reputacija je bila tolika da su preduzimane specijalne mere da zatvorenici ne bi izvršili samoubistvo pošto bi saznali da će potpasti pod njene ruke, što je važilo bez obzira da li su služili Senci ili Svetlu.

Svoje savršeno telo oblači u crno, verovatno zato što je Lanfear nosila belo, koliko i da uplaši svoje ‘pacijente’. Semirhejdž je mogla da izgleda zastrašujuće ili majčinski i brižno. Kada se oslobodila iz pečata, probudila se u svetu koji je bio ispunjen ljudima koji su bili još podložniji njenim veštinama nego u njenom dobu. Živa je i uveliko planira.

 

 

Mesana

 

Za razliku od Semirhejdž ili Grendal, Izabrana poznata kao Mesana se okrenula Mračnom Gospodaru zato što nije bila najbolja u svom poslu. Žena osrednje visine i lepote, Sajn Tarasind je bila tvrdoglava, praktična i inteligentna, iako je često izgledala odsutno zbog introspekcija. Uvek ju je više zanimala prava moć od naizgledne4. Izgled joj nikada nije bio bitan. Očajnički je želela da uspe kao istraživač. Provela je mladost težeći tom cilju, žudeći za najnaprednijim istraživanjem. Međutim, njeni snovi su se srušili kada je odbijena na Kolam Danu. Odbor ju je označio kao ‘nepodobnu za istraživanje’, ali je dao saglasnost da predaje učenicima.

Predavala je o otkrićima za koje su drugi zaslužni, prepričavajući staro znanje dok je žudela da potraži novo. Nije bila više od običnog profesora–sve dok nije prešla u Senku, kada je Mesana našla način da ih sve nauči pameti.

Tokom rata je nekoliko puta učestvovala kao general Senke, prikazujući se u najboljem slučaju kao osrednji vojskovođa, dok se kao guverner osvojenih teritorija odlično pokazala. Njeno upravljanje je bilo sređeno i efikasno, kako se to merilo među Izgubljenima, što je značilo da su zločini sprovođeni isto kao i porezi i sakupljanje đubreta. Pored uobičajenih, Mesana je dodala i sebi svojstvene zločine. Zasnivajući na svojoj priličnoj veštini predavača, osnovala je školski sistem koji su kopirali i drugi Izgubljeni na teritorijama kojima su upravljali.

Ove škole su pokvarile i oštetile veći deo generacija dece osvojenih teritorija. Od njih su tražili da od najranijeg detinjstva špijuniraju i prijavljuju ne samo jedni druge, već i svoje roditelje i komšije, a to je bila tek njena najmanja krivica. Pod njenim naređenjima, rulje sastavljene od dece i adolescenata su podsticane da unište bilo šta za šta su oni osećali da bi moglo da sputava slavu Mračnog, kao što su muzeji, biblioteke i istraživačke ustanove. Iskorenjivali su i uništavali stari poredak i stari svet. Ove rulje su lovile učitelje starijih škola i institucija višeg učenja, naučnike iz istraživačkih centara, bibliotekare, kustose muzeja i zvaničnike bivših vlada. Mnogi su izdali svoje roditelje, a u drugoj polovini rata su čak i izvršavali pogubljavanja, često bez razloga, uz pomoć ‘sudova’ sastavljenih isključivo od dece. Trajni efekat na čovečanstvo se ogleda u jednoj činjenici. Tokom Slamanja, grupe secikesa su pljačkale, ubijale i uništavale, kao da se trkaju sa muškim Aes Sedaima u pokušaju da pre njih razbiju svet; zajedničko ime za sve njih je bilo ‘Mesanina Deca’.

U vreme zatvaranja Rupe, Mesana je bila u srednjim godinama, tek nešto više od tri stotine godina. Nakon bega iz pečata se tajno ubacila unutar Bele kule, gde se verovatno i dalje nalazi.

 

 

Mogedijen

 

Mogedijen, Pauk,  je takođe izbegavala kockanje ili bilo kakvo rizikovanje, ali ne iz osećanja pažljivosti. Bila je jaka, zgodna žena crne kose. Dobila je ime Pauk zato što je više volela da šunja među senkama, sve dok plen ne bi bio bezbedno uhvaćen u njene mreže, od bilo kakve vrste otvorenog sukoba.

Pre nego što je prešla na stranu Senke, Lili Moral je bila ‘savetnik za investicije’, zanimanje koje se ne opisuje ni u jednom izvoru. Šta god taj posao podrazumevao, zna se da je više puta upozoravana, pa čak i kažnjavana zbog kršenja etike i zakona koji su ga okruživali.

Prišla je Senki dosta pre početka Rata Moći, iako je uspela da održi njen savez u tajnosti dok rat nije besneo već nekoliko godina. Tih godina je radila kao špijun i provokator, nakon što se ubacila na srednje visok položaj u Lijus Terinovoj službi. Nekoliko većih nesreća iz prvih godina rata se mogu pripisati njenim mahinacijama.

Mogedijen su opisali kao rođenog vrebaoca i veliku kukavicu koja je potcenjivala one koji su preuzimali velike rizike, ali im je u isto vreme i zavidela na njihovima dostignućima i mrzela ih, zato što je bila sigurna da su je prezirali zato što je oklevala. Poznato je da ju je nekoliko Izgubljenih potcenjivalo. Oni koji bi je previše omalovažavali su se obično posle zbog toga kajali. Mnogi nisu doživeli da se pokaju. I dok se nikada nije otvoreno suprotstavljala neprijateljima osim kada je bila u prednosti ili naterana, kaže se da je mogla da pamti da ju je neko oštetio sve dok Točak vremena ne prestane da se okreće.

Nije poznato kako je otkriveno da podržava Senku, ali se zna da je jedva izbegla zarobljavanje i da je nekoliko hiljada ljudi, od kojih je tek nekoliko bilo povezano sa pokušajem zarobljavanja poginulo u diverziji tokom njenog bega, što je postigla sabotirajući javni transportni servis.

Vodila je veoma efikasnu obaveštajnu i sabotažnu mrežu, koja je možda bila pod njenom vlašću dosta pre nego što se to desilo. Neki izvori tvrde da je Mogedijen odgovorna za podjednak broj ubistava kao i bilo koji vojskovođa Senke, ali je retko koja njena žrtva bila vojnik.

Njena najveća snaga je ležala u sposobnostima u Svetu Snova, Tel’aran’riodu. Unutar tih granica su njene veštine prevazilazile čak i Lanfearine, bez obzira šta ova govorila. Nikada se nije usudila da se suprotstavi ili izazove Lanfear u fizičkom svetu, gde nije mogla da parira superiornoj snazi svoje suparnice.

Nakon bega iz Rupe, viđali su je kako se pretvara da je sluga u Tančiku i Amadoru. Zarobila ju je Ninaeva i držala je zatvorenom pod imenom Marigan, sve dok je nije oslobodilo biće po imenu Aran’gar. Veruje se da uveliko kuje planove.

 

 

Osan’gar i Aran’gar

 

Dva nova imena dodata listi Izgubljenih nisu novi pripadnici trinaestoro. Umesto toga, to dvoje su ubijeni i Veliki Gospodar Mraka im je podario nova tela. Njihovi identiteti pre ponovnog rođenja su nepoznati, osim da su oboje bili muškarci. Izvučeni su iz kandži smrti i postavljeni u tela ukradena iz Krajina– muškarac je preimenovan u Osan’gar, a žena u Aran’gar. Oboje su dokazali da je Gospodar groba prikladno ime za Mračnog; i smrt je mogao da pobedi, sve dok to nije smrt kobnom vatrom.

Imena su dobili po noževima za levu i desnu ruku koji su korišćeni u drevnom i smrtonosnom obliku duela koji je bio popularan pre izbijanja Rata Moći. Osan’gar je srednjih godina, prosečnog izgleda. Za razliku od njega, Aran’gar je lepotica. Sa ovalnim licem u koje su bile usađene blistave zelene oči i sjajna crna kosa, imala je bujno, dobro građeno telo prikladno za dajen igračicu.

Oni su prvi Izgubljeni koje je Mračni Gospodar sam imenovao. Treba da mu služe kao oruđe, nalik otrovnim sečivima po kojima su dobili imena.

 

 

Prijatelji Mraka

 

Muškarci i žene koji nisu mogli da usmeravaju su takođe bili podložni obećanjima moći i besmrtnosti. Sa Mračnim dodirom koji je pojačavao osnovne emocije poput pohlepe i zavisti, bilo je mnogo onih koji su dali svoje zakletve. U početku, ovi ljudi su se imenovali kao Prijatelji Mraka2. U današnje vreme se jednostavno zovu Prijatelji Mraka. Poput Izgubljenih, potekli su iz dodira Mračnog kroz Rupu. Za razliku od Izgubljenih, oni nisu besmrtni, pa ipak su preživeli kao društvo preko tri hiljade godina, služeći i čekajući Tarmon Gai’don: Poslednju Bitku.

Postoje mnogi nivoi podele među Prijateljima Mraka. Neki ekstremisti su duboko posvećeni oslobađanju Mračnog i zadobijanju besmrtnosti i vladavine, dok oni na najnižim nivoima samo žele da pripadaju nečem većem od sebe samih, nečem mračnom i zloćudnom. Mnogi od njih ni ne veruju da će se od njih tražiti da stvarno ispune svoje zakletve. Neki čak ni ne veruju u postojanje Mračnog.

I dok sadašnje Doba ima relativno malo Prijatelja Mraka koji su stvarno posvećeni, u poređenju sa ostalima koji su tu iz koristi, svi oni zajedno čine mali ali značajan procenat populacije. Svaki veći grad ima jezgro Prijatelja Mraka. Grad od sto hiljada verovatno ima između pet stotina i hiljadu Prijatelja Mraka. Svaki grad ili selo koje posećuju trgovački karavani verovatno ima nekoliko. Osim simpatije prema Mraku, Prijatelji Mraka ne moraju biti slični. Među njima se nalaze i oni na visokim položajima i moćni, kao i oni koji su sluge ili čak i uličari. Rangiranje među Prijateljima Mraka nema mnogo veze sa onim u ostatku sveta; od najmoćnijeg plemića se očekuje da posluša uličara ako on da prave znake. Čak ni Deca Svetla, koja su navodno posvećena istrebljivanju svih Prijatelja Mraka i moderne Aes Sedai imaju Prijatelje Mraka u svojim reovima. Da bi se zaštitili od otkrivanja, većina Prijatelja Mraka zna samo jednog ili dva druga; pa čak i onda ga često ne znaju po pravom imenu. Oni koji se nalaze na ranjivim pozicijama prisustvuju sastancima pod kukuljicama i sa velovima preko lica, pažljivi da niko ne bi saznao previše.

Tokom Rata Moći, bilo je mnogo više Prijatelja koji su bili ozbiljno posvećeni Velikom Gospodaru, nego danas, velikim delom zbog jasnog vođstva Izgubljenih, i većeg broja visokih zvaničnika koji su se javno okrenuli Senci. Nije bilo tolike potrebe za tajnovitošću, granice su bile jasno iscrtane, a samo špijuni su morali da ostanu potpuno skriveni. Prijatelji Mraka su služili kao borci, špijuni i sluge Mračnom Gospodaru i njegovim komandantima.

Iako je bilo poznato da su Prijatelji Mraka mogli da ponište svoje zakletve, jer ‘niko ne može toliko duboko da potpadne pod Senku da ne se ne bi vratio na Svetlo,’ veoma mali broj je tražio iskupljenje. Strah od odmazde gospodara Senke zbog prekršenja zakletvi Mračnom je bio veliki problem. Kazne za neuspeh ili traljavo odrađen posao su bile same po sebi loše; čak ni hrabre duše nisu volele da razmišljaju o kaznama za kršenja zakletvi. Troloci i ostale mašine su morale da se hrane, a Prijatelj Mraka koji je izdao bi napunio stomake bićima Senke isto kao i bilo koji čovek.

Odbacivanje Mraka nije automatski značio i oprost od zločina koji su počinjeni u službi Senke. Prijatelji Mraka su mogli da pronađu oproštaj, ali bi dobili i kazne, često i smrtnu, zbog svojih zločina. Za većinu Prijatelja Mraka je misao o oproštaju da bi nakon toga usledila smrt bila dovoljna da se odluče da ostanu zakleti Mraku. Život pod Senkom je i dalje bio život.

 


Poglavlje 8

Slamanje sveta


 

Iako je postavljanje pečata Lijus Terinovih Sadrugova na Rupi bilo uspešno tehnički izvedeno, ono je takođe izazvalo katastrofu koja je bila veća od bilo kog događaja iz Rata Senke, jer u samom trenutku utiskivanja pečata i udaljavanje Mračnog sa sveta, kontraudar je izopačio saidin u isti mah dok su ga Sadrugovi crpili. Da li je to bila svestna akcija Mračnog ili nusprodukt njegovih napora da spreči stavljanje pečata na Rupu možda nikada nećemo saznati. U svakom slučaju, taj uzvraćeni udar je doveo do najveće katastrofe za rekordno vreme, Slamanje sveta.

Lijus Terin i šezdeset osam preživelih od Stotinu su trenutno poludeli, moguće čak i neznajući da je njihov poduhvat utiskivanja pečata na Rupu bio uspešan. U tim danima, ovi moćni muški Sedai, naoružani Jednom moći i kompletno van kontrole, bi oslobodili svoju snagu protiv svakoga ili svačega što im se našlo na putu ili svega što im je ostalo u sećanju, ostavljajući za sobom staze smrti i neobuzdanog uništenja. Tako je počelo Vreme ludila.

Nikada ranije Jedna moć nije korišćena na takav način. Izopačenost je zatvorila umove Sadrugova u izobličene snove pune ludila, dok im je saidin omogućavao da te snove pretvore u javu. Nema načina da se sazna šta je svaki od Sadrugova uništio, te se jedino zna da su izazvali uništenje do tada nikada zabilježeno. Dela Lijusa Terina su bila ipak zabeležena, preživela su Slamanje i ostala da žive kao legenda. Za njega se zna da nije samo iskaljivao bes razarao zemlju, već i da je ubio svakoga ko je imao imalo njegove krvi kao i sve one koje je voleo. Iz tih razloga je uvek bio posle toga poznat kao "Rodoubica". Verovatno je da su i drugi Sadrugovi delali sa sličnom strašću u svom ludilu, ali  Lijus Terin je bio taj koji se isticao, bio najbolji od njih, bio njihov vođa, a i samo je njegovo ime ostalo zabeleženo kao sramno. Čak i sada za one koji se izlažu opasnosti ili za one koji ugrožavaju bližnje ili za nekog koji je blizu njih govorilo bi se da je Uzet od Zmaja ili Obuzet Zmajem”. Nažalost, Sadrugovi nisu bili jedini na koje je uticao protivudar. Drugi muški Aes Sedai kada bi dodirivali Istinski izvor, uvek bi osećali neku izopačenost, neznajući šta je to u stvari; mada je ona prekrivala ceo saidin kao sloj od užeženog ulja, ali nije smetala ili direktno menjala upotrebu Jedne moći. Za razliku od Sadrugova najveći broj muških Aes Sedai nije odmah bio pogođen ludilom. Prošlo je neko vreme pre nego što su drugi muškarci počeli da lude, i još mnogo pre nego što je neko uočio uzrok. Dok su neki izvori datirani u vreme Slamanja, za najveća razaranja krivili Lijusa Terina i preživele od Stotinu Sadrugova, drugi su stavljali pravi početak za više od deset godina kasnije, kada je jako mnogo muških Aes Sedai podleglo izopačenosti, ostvarujući svoje noćne more povećavajući razaranje, i kada više nije bilo nade za njihovo zaustavljanje. Ako je nje ikada bilo.

Naravno civilizacija je sačuvala veliki deo jedinstva za vreme mnogo godina posle napada na Šajol Gul, iako je propadanje u varvarizam bilo neminovnost. Ali na mnogo načina sledbenici Senke su bili mnogo ozbiljnija pretnja od poludelih muških Aes Sedai. Uskraćeni od njihovih najviših nivoa rukovođenja i sa nestankom uticajem Mračnog, sledbenici Senke su upali u unutrašnju borbu za moć. Naravno rat je bio nastavljen, borbom sa armijama Troloka i Midraala, koje su se intezivno tukle između sebe, a često posle i sa snagama Svetla. Sa ovakvim izdeljenim snagama bilo je mnogo lakše ratovati nego sa ranijim Senkinim armijama, ali one su još uvek bile veoma jake i i dalje su pretile civilizaciji koja je već bila opustošena narastajućom populacijom poludelih Aes Sedai. Sa odlaskom Lijusa Terina, Latra Posae, raniji osnivač Sudbonosne Saglasnosti, postala je nadmoćna, i stekla ime Šadar Nor, najbolje prevedeno kao “Presekač Senke” ili moguće Sekač Senke” zahvaljujući njenoj hrabroj borbi protiv sledbenika Senke. Umrla je za vreme Slamanja, ali tačan datum i okolnosti su ostale nepoznate.

Na kraju, otpočelo je Slamanje što je dovelo do kraja rata. Rastuća razaranja su prisilila obe strane sledbenike Senke i posvećene Svetlu da se usesrede na preživljavanje. Sve više i više muških Aes Sedai bi je podlegalo ludilu, okrećući svet naglavačke pre nego što su umrli, i kako se je njihov broj uvećavao, rastao je haos, i civilizacija je nestajala. U vreme najgorih od njih, ti ljudi koji su mogli da pristupe Jednom izvoru u danas nepoznatom stepenu, su čak uticali da i vreme podivlja, a svet vidi oluje nezamislivih jačina. Erupcije vulkana su izbacivale pepeo u vazduh dok su jaki zemljotresi potresali zemlju. Uhvaćeni u njihovim zabludama, Aes Sedai su sravnjivali planinske oblasti, stvarali nove planine, izdizali platoe gde je nekad bilo more, činili da okean nagrne tamo gde je nekad bilo kopno. Gradovi su rušeni, a njihovi preživeli stanovnici se se razilazili i bežali u potrazi za sigurnošću u ovom svetu u kome je ludilo postalo stvarnost.

Najzad je svaki muški Aes Sedai teško izludeo, a to ludilo je promenilo izgled zemlje. Mnogi delovi sveta su bili totalno opustošeni. Narod se razišao na svih osam krajeva sveta. Sve dok zadnji muškarac koji je mogao da usmerava nije umro, vladao je haos.

Različiti fragmentisani izvori procjenjuju trajanje Slamanja—to jest trajanje najvažnijih geološko klimatskih promena—na bilo kad između 239 i 344 godina. Pošto ti izvori datiraju iz perioda između kraja Slamanja i ustanovljenja Zaveta Deset Nacija, moguće je da su neki od pisaca imali pristup još starijem materijalu, ali ništa od toga nije moguće potvrditi.

Teško je zamisliti užase tih godina, naročito za te muškarce koji su mogli da usmeravaju, koji su znali da gledaju smrti u oči i i da im je sudbina da povećaju pokolj. Svaki put kada bi dodirnuli Istinski izvor, oni bi to uradili kroz oporu opačinu,  sve bliže su bivali ludilu. Jednom kada bi ga izopačenost preuzela žrtva bi počela lagano da truli. Njegovo telo sa raspadalo zajedno sa njim, razum se gubio, i rušilačke noćne more su ga najzad proždirale—i mnoge druge zajedno sa njime. Ponekad je razjedanje uma i tela bilo prilično brzo, u drugim slučajevima očajno sporo. Postoje indikacije da su mnoge žrtve znale šta se dešavalo, ali nisu bile dovoljno snažne da to spreče. Mnogi su uzimali svoje živote pre udara ludila,  pokušavajući da izbegnu svoju sudbinu.

Drugi su i dalje pokušavali da izbegnu izopačenost na saidinu. Ali postojala su samo tri načina da se to uradi. Prvi je bio da se uopšte ne dodiruje Istinski izvor. To rešenje je naizgled bilo najjednostavnije, ali je ustvari bilo skoro nemoguće. Jednom uvežban u korišćenju Moći, muškarac koji bi pokušavao da izbegava da dodiruje Izvor je izgledao kao muškarac koji pokušavo da prestane da diše. Druga mogućnost je bila totalno odsecanje od Istinskog izvora. Samo nekoliko muškaraca je bilo voljno pribegnuti baš takvom drastičnom rešenju, posebno zato što bi bili osuđeni da nikada više nedodirnu Istinski izvor, i ubrzo posle toga umru.

Treća solucija je bila sakrivanje negde izvan dometa Jedne moći, gde se nije primećivao Istinski izvor. Jedino mesto gde se Moć nije mogla koristiti i Istinski izvor dotaći su bili Ogijerski steddinzi. Tamo su Ogieri pravili svoje domove, a Aes Sedai su  totalno bili odsečeni od Istinskog izvora, ali bez nepovratnog odvajanja ili izopačenog prisustva Izvora. Unutar steddinga, nijedan Aes Sedai nije imao sposobnost da usmerava. Stoga ludilo nije moglo da dohvati nijednog muškarca dok je bio unutra.

Muški Aes Sedai su počeli sami sebe da zatvaraju sebe u steddinge posle nekoliko godina od otkrića izopačenosti i njenih efekata. Kada su prvi puta došli u isto vreme su tražili načine kako da zaobiđu ili uklone izopačenost, a kasnije prosto da izbegnu nadolazeće ludilo. Jednom kada je globalno razaranje počelo,  muškarci su tako pokušavali tako da se uzdrže od razaranja, ali čak iako su bili zaštićeni od potpune svesti Istinskog izvora, osećaj gubitka u njima koji su nekada osećali tu Moć je rastao sa prolaskom vremena sve dok ih nebi doveo nazad u opasnost. Neki muškarci bi izašli napolje u nadi da se izopačenost smanjila, ili su tako tvrdili. Drugi bi priznali da više nemogu da izdrže ne samo nemogućnost da usmeravaju već i to da nemogu a osete Izvor. Na kraju Slamanja, svi muški Aes Sedai koji su pokušavali da nađu utočište u steddinzima su ih napustili, i svi su pali pod izopačenost. Neki učeni ljudi veruju da su ovi muškarci možda produžili Slamanje i povećali njegov intezitet. Drugi veruju da, su sklanjajući sami sebe na početku razaranja, oni možda umanjili katastrofu rastežući štetu na duže vreme.

Mnogi steddinzi su nestali zbog Slamanja, jer dok su steddinzi sprečavali korišćenje ili osećaj Jedne moći, oni su bili osetljivi na pomeranje zemlje oko njih. Kada se stedding premeštao, čak je i Ogijer je bio teran u bekstvo. Za vreme godina aktuelnog Slamanja, nije bilo u potpunosti sigurnih mesta, i stoga ne i naseljenih mesta. Svako je postao izbeglica, nameravajući samo da preživi još jedan dan. Nije bilo važno koliko su sigurno preostala mesta izgledala , nije bilo garancije da se čvrsta stena neće istopiti ispod onih koje je štitila ako se to ćefne nekom od ludih Aes Sedai.

Veliki gradovi su se nalazili u ruševinama ili su bili zbrisani sa lica zemlje. Mora su premeštana ili su jednostavno isparila. Populacija je bila delić njene ranije veličine. Najbolja dela čovečanstva su nestala. Ljudski rod je nazadovao do prvobitnih zajednica. Mnogi su umrli zato što nisu mogli da podnosu teškoće. Bilo je najteže Ogijerima, jer su se oni vezivali za steddinge na načine koji još uvek nisu shvaćeni, a oni nisu dugo znali gde je stedding bio. Dok su za njima tragali tokom njihovog Dugog Izgnanstva ta veza je postajala sve jača i jača i čežnja se javila u njima. Mnogi su umrli zbog čežnje pre nego što su ponovo našli prvi stedding, a još mnogo njih je umrlo dok su našli još dovoljno stedinga koji bi mogli zaštite preživele pripadnike rase koja je nekada bila brojna koliko i ljudski rod.

U haosu, preživele Aes Sedai su sakrili sedam pečata od srcokamena kojima je zatvorena Rupa,  da ih ne bi neko od poludelih Aes Sedai, ili čak neko ko je zaklet Senki pronašao. Samo je nekoliko osoba znalo gde su oni sakriveni. Kasnije za vreme Troločkih ratova, oni koji su posedovali to znanje su nestali, a sa njima i položaj pečata.


Na sadržaj poglavlja I Sledeća strana

Nazad na sadržaj

Free Hit Counter

 

1. Engleski jezik baš nema određena muška i ženska lica pa se kod njih reč wilder upotrebljava za ova a prvo se u knjigama uvodi kao oznaka za ženu i prevedeno je kod nas kao divljakuša. Kako sad prevest za muškarca pa sam stavio divljak. Glupo zar ne?

2. Ovde se na engleskom ne misli na isti naziv koji je preveden kod nas kao Prijatelji mraka. Naime postoje dva naziva za te kultste. Jedan koji im je okolina nadjenula je pomalo pogrdan i na engleskom glasi 'Darkfriends' što je kod nas prevedeno Prijatelji Mraka. Ali postoji još jedan naziv za njih koji se još nije pojavljivao u oficijelnim knjigama a to je The Friends of Dark i to je kako slebenici Mračnog sebe zovu. Ovdje je u originalu upravo taj drugi pojam u pitanju, a ne mogu ga prevest drugačije do Prijatelji mraka kao što su Darkfriends već prevedeni.

3: Ovdje se misli na prevrate u smuslu pobune u korist Sijenke tako da Senka dobije takoreći besplatno

4. KOd naizgledne misli se na to kaa neko napravi oko sebe izgled moći kako bi se hvalio dok u stvari nema moć. Znači Mesana je više voljela da ima moć makar to niko ne primećivao nego da se šepuri kao da je moćna dok nema moć. Jasno?